Ovaj album namijenjen je ‘plesanju i slušanju‘ do svitanja, te kao ‘survival kit‘ za terase, automobile i kurijere, no...

Gledajući nedavno prikazan, poetičan i poučan dokumentarni serijal "Plovopis" Dubravka Merlića o hrvatskim južnim pučinskim otocima, zapazio sam u njemu i gostovanje Žana Jakopača koji je u pjesmi "Na Palagruzu" početkom 21. stoljeća pisao i pjevao o tom otoku, a da na njemu nikada nije bio. U tom mi je trenu palo napamet kako Žana već dugo nisam sreo u Zagrebu, a još dulje čuo ima li što novoga s njegovim sastavom Šo!Mazgoon kao pokretačem "otočnog vala" koji su činili i Gego & Picigin Band, s čijim sam liderom Gegom kao klinac svako ljeto igrao picigin u hvarskoj Križnoj luci, pa Kopito i možda još pokoji sastav.

Spašavanje turista

Kasnije su odjeci tog "otočnog vala" rezonirali u radovima pojedinaca/sastava poput Valentina Boškovića čija zafrkantska, no zapravo mudra pjesma "Kruzer u Postira" nažalost nije postala hit minulog ljeta, a nedavno i u debiju "Spašavanje turista u japankama na Biokovu" trija Banda turizma koji je povremeno štosan, ali ne i koherentno solidan te posredno i u prošlogodišnjem debiju "Sunčana strana Mjeseca" zagrebačkog sastava Plesač sporog stepa pod vodstvom Jakopčeva nekadašnjeg suradnika Maxa Juričića (ex-Film, Vještice, Ljetno kino, Le Cinema, Šo!Mazgoon, Gego & Picigin Band).

U međuvremenu je od "Velegradele", posljednjeg studijskog albuma Šo!Mazgoona, prošla 21 godina, a nakon njega bila je objavljena kompilacija pa se sudbina činila zapečaćena, poput svojedobno sudbine Vještica koje su izvršile važan upliv na Jakopčev sastav, baš kao i Haustor. Drugi mogući utjecaj na Jakopača izvršio je Edi Maružin s Gustafima. "Za sada je Šo!Mazgoonu uspjelo tek krenuti stopama Haustora, gotovo nadmašiti Vještice, ali ne i zaprijetiti Gustafima pred njihovim golom", pisao sam u recenziji albuma "Velegradele".

Kroče stopama

Istaknuo sam i da je Šo!Mazgoon najuvjerljiviji kad kroči stopama Manua Chaoa ili Les Negresses Vertes i kad se poigrava s reggae, ska, karipskim afrobeat i srodnim ritmovima i melodijama, dokazujući u stihovima da je "o Dalmaciji (Braču), moru, kamenu i suncu moguće pjevati i svirati drukčije i nadahnutije od estradnih štetočina", ali i da je Jakopač najmanje dojmljiv kad sklizne u neke estradne kompromise. Sličan dojam ostavlja i "Albun", otvoren intrigantnim instrumentalom "Skatango", čiji naslov sugerira uspješno kombiniranje ritma ska glazbe s Jamajke i ritma tanga iz Argentine. Jednako tako, skladba "Sa mljevenin" stapa jadranski, uvjetno rečeno blues i klezmer s izraelske obale Mediterana, dočim "Samba de škoj" inkorporira brazilsku sambu na Jakopačev otok. Potonja, nažalost, nije dojmljiva poput instrumentala "Sicilijana" kao uvezivanja tamošnjeg melosa s cubanom i jadranskim melosom ili pjesme "Ukulele i chihuahua" koja zvuči poput stapanja havajskog melosa, gustafovskog istrijanskog tex-mexa i izleta Borisa Dvornika u zabavnu glazbu. Ipak, "Albun" bez problema ispunjava svrhu albuma namijenjenog "plesanju i slušanju u vrijeme ‘kalade‘ pa do svitanja, a pogodan je i za ljetne, kao i za zimske ‘štajune‘ te kao ‘survival kit‘ za terase, automobile i kurijere raznih vrsta", kako kaže Jakopač.

Gitaristički motivi, pomalo paradoksalno za Jakopčeva ranija nastojanja, najzanimljiviji su dio "Albuna" koji zacijelo nitko neće pojmiti rock albumom, možda i zbog toga što se u dobrom dijelu pjesama provlači ugođaj kakvom su (bili) skloni Marc Ribot, koji u Zagrebu nastupa 20. studenoga, ili pokojni J. J. Cale kao majstor laid-back bluesa. Žanov nagrešpani bariton i danas je jako ugodan glas ležernog stihoklepca koji ponekad zapuca efektan gol, a katkad promaši "balun" na "Albunu", iako je teško poreći šarm doo-wopom prožetoj "Između dvi bitke", otočnom blues-countryju "Broski kauboj", starinskom country-popu "Bez broda", jazz-bluesu "Ostani" ili baladi "Maške" s finom usnom harmonikom i klapskim pratećim vokalima koja me podsjetila na skladbe Dragana Lukića Lukyja, još jednog otočanina nestalog s glazbenog horizonta. Možda me spucala zagrebačka magla ili mi zbog prisjećanja na neugodne ljetne vrućine sve što ima veze s morem ide na živce, ali rekao bih da nije do toga, nego do dojma da je "Albun" poput parangala na čijim udicama katkad ima, a katkad nema dobrog bokuna ribe.

ŠO!MAZGOON

Albun

Mudri brk

žanr:

ocjena: 3 i pol