Ovo je odličan odabir jer Händelovih opera za razliku od oratorija kod nas nema pa ih šira publika prepoznaje samo po par popularnih arija

Prva gostujuća opera na Zagrebačkom opernom festivalu (11. rujna) stigla je iz Poljske s "Rinaldom" Georga Friedricha Händela. Odličan izbor jer Händelovih opera za razliku od oratorija kod nas nema pa ih šira publika prepoznaje samo po nekoliko popularnih arija kao što su "Ombra mai fu" iz "Serse" i "Lascia ch‘io pianga" upravo iz "Rinalda".

Dakle, barok u svom najtipičnijem, razigranom scenskom obliku kojemu je njemački autor, naturalizirani Englez, dao čak 42 opere.

Dobro bi poslužila programska knjižica s podacima o baroknoj operi i plodnom skladatelju, no kako je nije bilo, nešto su pomogli hrvatski titlovi iako je to odveć siromašno, pa i neprofesionalno, za ovako ekskluzivni programski odabir. Ako sjećanje ne laže, zadnja barokna opera iz inozemstva stigla je u Zagreb prije točno dva desetljeća iz Nizozemske, Handelova "Agripina" u produkciji Combattimento Consort Amsterdam koje se ludički fantastična izvedba upisala među najbolje u svijetu.

Poljski "Rinaldo" stiže iz mnogo mlađe kazališne kuće, stare niti desetak godina, ali zato s odličnom popudbinom starih glazbala Poljske kraljevske opere Capela Regia, što mu osigurava autentičnost zvuka i zanimljivost izvedbe (barokne flaute i oboe naročito), pod ravnanjem Michala Piotrowskog. O scenskom udjelu moglo bi se diskutirati s obzirom na to što je sve redatelj Jaroslaw Killian utrpao u zamršenu priču o ratu i ljubavi u križarskom ratu pred vratima Jeruzalema, priču prepunu bajkovitih čuda, čarolija i nemani bez kojih Händela nema. Ipak redatelj je tradiciju, nekad nužnu, danas komičnu, spustio do razine ponekog suvremenog elementarnog pokreta i smisla iako se staromodnih scenskih efekata nije lako odrekao. Barok je ipak barok i nije ga lako "čistiti" u naše vrijeme koje sve operne stilove jako voli premetati.

Među protagonistima bilo je izvrsnih kontratenora poput Jana Jakuba Monowida i Jakuba Foltaka, osobitom muzikalnom empatijom i igrom osvajala je mezzosopranistica Anna Radziejewska u naslovnoj muškoj ulozi ratnika i ljubavnika, ali je zato lik negativke čarobnice Armide u izvedbi Marte Boberske likovno i glasovno ostao negdje u lošem baroknom kabaretu.

Ako ga je u Händelovo vrijeme uopće bilo!