Pi je možda uvrnuta, ali ovaj album je mogla osmisliti samo vrlo inteligentna umjetnica. Nije za mlađu publiku koju zanima trap-folk smeće

Nova avantura kantautorice Ivane Picek koja djeluje pod scenskim imenom Pi "E.I." je maštovit album o "umjetnoj inteligenciji" iz uma inteligentne, radoznale i zaigrane futurističke electro-pop artistice.

Kantautorica Ivana Picek, koja već sedam godina djeluje pod umjetničkim imenom Pi, prvi se put široj javnosti predstavila kao jedna od "vila" iz "Začarane Močvare", pokrenute od strane Nine Romić s kojom je kratko vrijeme imala i psych-folk sastav Pridjevi čiji je jedini album nekim slučajem objavljen i u Americi. Na gotikom prožetom electro-folk albumu "Časna lubanjska" Pi se pak ukazala kao sonična avanturistica koja "planine, mračne šume, kraljeve, lijesove i demone" sažima u začudan mikrosvijet kako bi dospjela do "katarze koju u ovozemaljskom životu moramo proživjeti". Zbog uporabe harfe

i zvukova iz prirode činilo se da je Pi s "Časnom lubanjskom" na svoj način odgovorila Joanni Newsom, ali elektronički kontekst bio je bitno drugačiji.

Šest godina duga je stanka u karijeri svakog kantautora pa tako i slučaju Pi koja je u doba pandemije, kad se nije toliko pisalo i pričalo o AI koliko se debatira proteklih nekoliko mjeseci, počela graditi "novi svijet". Kao da je doživjela katarzu u "prethodnom životu" i onom "gotičkom mikrosvijetu" s "Časne ljubanske" da bi se reinkarnirala u hipermoderno stvorenje sazdano od "transhumanističkog materijala". U međuvremenu je kao psihijatrica odselila u London gdje živi i radi, a naslov njenog novog albuma "E.I." je kratica za imaginarni "Evgenia Institut" u kojem znanstvenica po imenu Evgenia stvara "novu ženu" koja je dijelom vila, dijelom android, dijelom alien. Ta slatka mala "electro-frankneštajnica" novi svijet u koji ju je ubacio Evgenia Institut promatra širom razrogačenih očiju i ušiju kako bi od "tabula rasa" stvorenjca postala svjesna svoje okoline, ali i zastala pred dilemom kakav će to biti svijet u kojem će živjeti jer ona je AI "robot" koji prvo upija znanje, a onda mijenja i gradi svoj, ali i još uvijek naš svijet. Ako je uvodna "Evgeniogeneza" postanak, odjavna "Nova kozmogeneza" je opomena do kakve distopije može dovesti simbioza "prirodne" i "umjetne" inteligencije. Između te dvije skladbe su "postaje" koje od "Doba velikog uploada" preko "Mali android", "Bio Queen" i "Alien terapeut" inkarnacija do "Antifragilne" i "Thanateae" prolazi taj AI stvor koji putem shvaća da postaje besmrtan i da ima moć da "pobijedi znanost" i "stvori novu stvarnost" pa čak i da "uništi kreaciju" iz kojeg je nastao. Maštovit, pametan, nadahnut i opominjujući koncept kakvog se ne bi posramila ni Björk u boljim danim svoje karijere, "E.I" me konceptom podsjeća i na album "Yoshimi Battles he Pink Robots" The Flaming Lipsa i "Computer World" Kraftwerka, samo transponiran u korejski ili japanski elektronski i anima okoliš koji igrom slučaja potječe iz Hrvatske. Najvažnije, "E.I." ostavlja dojam da gotovo u realnom vremenu slušamo album koji sažima sve debate koje se trenutno vode oko umjetne inteligencije.

Ivanin vokal namjerno je "pitch-shiftan" do maksimuma i gotovo nerazumljivosti, ali i savršeno uklopljen u fascinantan i zarazan electro-pop koji zvuči čas dječje naivno, a čas zastrašujuće alijeniran. U načelu se ježim glazbe koja zvuči kao da ju je proizvela neka AI, ali "E.I." je zamalo pa genijalan glazbeni konstrukt kojem uvelike doprinose i vizualne kreacije sestara Marte i Tee Stražičić, uključivši i fantastičnu naslovnicu albuma. Ako već živimo u svijetu u kojem glazba mora imati i dojmljivu vizualnu prezentaciju, "Mali android" nije samo adiktivna elektronička plesna skladba jer u pratećem, kompjuterski animiranom video-spotu susrećemo tog malog stvora koji je simpatičan koliko i neki od Minionsa. Ipak, bojim se da pjesme s "E.I." neće dobaciti do šire mlađe publike koja uporno ostaje zatravljena auto-tjuniziranim trap-folkom smećem u kojem se sve vrti samo oko brze love, skupih auta, lakih komada, vatrenog oružja, teških droga i preseratorske cuge, no volio bih da griješim jer bi barem pet pjesama s ovog albuma u nekom boljem glazbeno-medijskom kolišu postali hitovi. Pi je možda uvrnuta i mnogima (još) nerazumljiva, ali "E.I." je album koji je mogla osmisliti samo vrlo inteligentna, radoznala i zaigrana futuristička electro-pop umjetnica čiji um jednako dobro radi i na "bio queen" plesnom podiju i u "sobi za meditaciju". Dobro došli u vrli novi Pi svijet.