Pijanist i tenor međunarodne reputacije izveli Schumanna, Chopina, Lisinskog...

Dubrovačke ljetne igre ugostile su u ponedjeljak 29. srpnja dvojicu hrvatskih glazbenika međunarodne reputacije, tenora Krešimira Špicera i pijanista Lovru Marušića. Za program svog zajedničkog koncerta Špicer i Marušić odabrali su presjek klasičnog pjevačkog repertoara, čime su pokazali prilagodljivost različitim izvođačkim zahtjevima i širinu umjetničkog pogleda. Koncert je bio podijeljen u nekoliko tematskih blokova koji su donijeli najprije arije starih majstora, zatim solo pjesme Franza Schuberta pa Gabriela Fauréa i na kraju djela hrvatskih skladatelja. Blokovi pjesama bili su isprepleteni s izvedbama klavirskih skladbi, pa je tako koncert započeo elegantnom "Sonatom u E-duru" K. 380 Domenica Scarlattija, uvod u Schubertove pjesme pružila je sanjiva izvedba "Arabeske u C-duru" Roberta Schumanna, Fauréovim pjesmama prethodio je osjećajno i spokojno izveden poznati Chopinov "Nokturno u Es-duru" op. 9 br. 2, a "Dva nokturna za klavir" Božidara Kunca najavila su pjesme Josipa Hatzea i Vatroslava Lisinskog.

Krešimir Špicer posjeduje vrlo ugodan tenor tamne i snažne kvalitete. Njegova izvedba odiše lakoćom, a već je u prvom bloku, u arijama starih majstora, bila čujna jasna i precizna dikcija, bez afektiranja. Njegov glas posjeduje gipkost i pokretljivost te može proizvesti gromke i moćne trenutke kao u Schubertovoj pjesmi "Erlkönig", u kojoj je glas pjevača bio vrlo uspješno prilagođen različitim likovima koji se u pjesmi pojavljuju te sadržaju u rasponu od blagog do dramatičnog. Ipak, u Špicerovoj izvedbi najdojmljiviji su bili polagani, dugo izdržani, prekrasno oblikovani tonovi, pa su se posebno istaknule izvedbe "Caro mio ben" Giuseppea Giordanija i Fauréove "Adieu". Slušajući Schubertovu "Meeresstille", slušatelj kao da je trebao zadržati dah da ne pokvari intimni, gotovo nečujni ugođaj skladbe.

U izvedbi te pjesme pozornost je plijenio prigušen, mekan zvuk klavira pod prstima Lovre Marušića, koji se pokazao kao jako pažljiv pratilac. Njegova izvedba klavirske dionice u pjesmama i arijama iznimno je nijansirana, zbog čega se ne doima samo kao pratnja, nego se ističe primjerice kontrastnim ugođajem u odnosu na pjevača ili povremenim zvukovnim slikanjem. U solističkim je izvedbama do izražaja došla pozornost koju Lovre Marušić pridaje ljepoti tona te vrlo pažljivo dozirana žestina i žar izvedbe, sačuvani samo za odabrane trenutke, što ih onda čini još posebnijima. Publika u atriju Kneževa dvora doista je uživala u ovom koncertu, a glazbenici su nakon dugotrajnog aplauza izveli čak dva dodatka, "Laku noć" i "Gia il sole dal Gange".