LED ZEPELLIN I, II i III

PIŠE ALEKSANDAR DRAGAŠ Uvid u vrijeme kada su nastajali epohalni albumi rock glazbe

 Getty
Jimmy Page i ovaj se put pokazao kao majstor obrada starih snimaka jednog od najvažnijih i najvećih sastava u povijesti

Jimmy Page u više se navrata pokazao kao pravi majstor prepakiravanja historijskih snimaka Led Zeppelina. Svakih nekoliko godina poduzimao je remastering, kako je tehnologija CD zapisa napredovala, a iz arhiva su izvučene i potom objelodanjene live snimke poput onih s BBC-a koje čine zaseban i izvanredan live album. No, ovaj put Page je poželio nadmašiti samoga sebe te starim i novim poklonicima jednog od najvećih, najvažnijih i nautjecajnijih bendova u povijesti rocka, kako sam kaže, pružiti “uvid u vrijeme u kojem su ti epohalni albumi nastajali, sada i kroz niz bonus snimaka okupljenih na po jednom dodatnom disku”. Doduše, oni koji su tvrdili kako izvan službenog opusa Zeppelina nema mnogo snimaka s nepoznatim i neobjavljenim, a time i pjesama koje bi publika prvi put čula na oficijelnim nosačima zvuka bili su u pravu.

Nove verzije

Primjerice, “Led Zeppelin II” i “Led Zeppelin III” prate uglavnom “grube verzije” i “alternativni miksevi” dobro poznatih pjesama ili sjam-session snimke poput “La La”. Ono što te snimke otkrivaju je proces nastajanja finalnih verzija legendarnih skladbi Led Zeppelina, ali ne i dosad nepoznate skladbe. Na “Led Zeppelin III” ipak se nalazi prilično drugačija verzija blues-tradicional “Gallows Pole”, odnosno posve akustična verzija blues-standarda “Keys To The Highway/Trouble In Mind” sazdanoj samo na Pageovoj akustičnoj gitari, Plantovom vokalu i usnoj harmonici. Najprimamljiviji bonus-disk je onaj koji prati album “Led Zeppelin I”. Posrijedi je snimka koncerta održanog u pariškoj Olympiji listopada 1969. godine na kojoj Led Zeppelin doslovce mahnitaju s pjesmama s prvog i tada friško objavljenog drugog albuma.

Taj koncert perfektno oslikava kako su brzo sazrijevali i razvijali se Led Zeppelin, kombinirajući blues-rock s psihodelijom i folkom, često odlazeći u nepoznato i novo kao u podužim, ali ni na trenutak dosadnim koncertnim verzijama kultnih pjesama “Dazed And Confused”, “You Shook Me” i “White Summer/Black Mountain Side”. S jedne strane, jasno je da je rock baš kroz takve snimke ulazio u svoju najdekadentniju fazu u kojoj teške droge, lake djevojke, privatni avioni, crna magija, nasilni seks, veliki biznis i još veća popularnost te stadioni kao glavna okupljališa masovne rock publike postaju gotovo jednako važni kao i sama glazba.

S druge strane, predozirani tim mitovima i legendama iz “zlatnog doba rocka”, sažetima i u odličnoj biografskoj knjizi “Kada su divovi hodali zemljom” Micka Walla, počeli smo zaboravljati zašto su Led Zeppelin bili nevjerojatno potentan, maštovit, genijalan bend koji je do neslućenih granica pomaknuo granice rocka. De facto, niti jedan hard rock bend koji je stupio na pozornicu i studio nakon Led Zeppelina nije mogao ponišiti, sve da je i htio, utjecaj koji su Led Zeppelin izvršili na njih, kao što se isto može reći za Black Sabbath i njihov utjecaj na heavy metal. Da, bili su dekadentni, ali i revolucionarni, osmišljavajući i udarajući sadržajne i stilske okvire žanrova koji su se tek, ako i to, naslućivali. Što se tiče regularnih albuma, “Led Zeppelin III”, premda najakustičniji i najbliži folku od svih izdanja Zeppelina, najradikalniji je od prva tri albuma, ma koliko “I” i “II” bili glasni, divlji i teški.

Nekad i sad

Upravo ovakva reizdanja, pomno remasteriranih izvornih verzija albuma i nadodanih pratećih snimaka, otkrivaju koliko su Led Zeppelin bili “groundbreaking band”, čak i kad su krali ili posuđivali baštinu od starijih crnoputih američkih blues glazbenika ili namjerno poentirali na mačizmu i seksizmu koji su u međuvremenu postali “politički nekorektni”, pa čak i priskribirani ili prognani iz rocka, s dobrim, ali i nizom loših posljedica. Ovdje valja napraviti skok u vremenu i konstatirati kako su danas masovni festivali elektronske plesne glazbe na pojavnoj razini vrlo nalik velikim rock festivalima iz kasnih 60-ih i ranih 70-ih, odnosno stadionskim nastupima titana tadašnjeg rocka poput Zeppelina, no podjednako je lako čuti ili uočiti kako je rock tada bio mnogo uzbudljivija glazba od onoga što danas nude DJ-i koji su nedavno protutnjali Poljudom.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. studeni 2024 09:39