Da su mi tri života u jednom, ne bih stigao naći i čuti svu glazbu koju valja slušati. Stoga mi se i ove godine u mrskom sastavljanju liste albuma godine dogodilo da sam MJ Lendermana i njegov "Manning Fireworks" čuo prekasno da ga ubacim. Nepravedno jer unatoč katastrofalnom omotu, na što mi je ukazao dragi prijatelj, sjajni dizajner koji mi je preporučio i Lendermana i Merce Lemon, "Manning Fireworks" je zamalo pa savršen album, taman po volji svima koji i danas žale što su se razišli Jay Farrar i Jeff Tweedy, premda smo iz njihova razilaska i gašenja Uncle Tupela dobili i Wilco i Son Volt. Doduše, (ovaj) slušatelj još nije siguran je li MJ totalno lud ili se samo dobro zajebava u pjesmama o sjebanom raskidu ljubavne veze kakav je valjda prošao s Karly Hartzman s kojom je bio u grupi Wednesday. Kako god, njegov prljav i oštar hibrid country i roots rocka u kojem bolno trešte i zavijaju gitare, pedal steel i violina fakat je odličan komad glazbe. Kao da je netko J Mascisa uronio u country pa ga izvukao da pjeva pjesme kakve su mogli skladati i otpjevati i Bill Callahan ili Will Oldham, dok iza njih svira Crazy Horse. Ovakva glazba može nastati samo u (mitskoj) Americi kakve (vjerojatno) više nema.
MJ LENDERMAN
Manning Fireworks
Anti
žanr: roots-rock/country-rock
ocjena: 4 i pol
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....