ZAGREB - Iščekivanje koncertne premijere Fleet Foxesa napokon je završeno, a plodovi koje smo dočekali u rasprodanoj Tvornici kulture, krcatoj mladim svijetom, ali i starijim poklonicima folk-rocka, bili su neopisivo slatki.
Rominjanje vode
Teško je uopće opisati ljepotu njihovih melodija i vokalnih harmonija koje miluju uši poput rominjanja vode po kaskadama najbistrijih planinskih potoka. Stekao sam taj dojam i na studijskim snimkama, ali uživo čovjek je još zadivljeniji krasotom glazbe Fleet Foxesa, usporedivom s najljepšim čudima prirode ili čarobnim šumama kakve postoje samo u dječjoj mašti. Pastoralna, bajkovita i zadivljujuće posložena glazba ovih bradatih mladića iz Seattlea - izgleda da danas valja vjerovati jedino bendovima čiji članovi nose brade i imaju barem jednu akustičnu gitaru - doima se poput snova o bijegu čovjeka iz okova grada i tehnologije u jednostavnost i čistoću prirode čiji smo ritam življenja posve napustili. Način na koji Fleet Foxes grade melodije i razvijaju skladbe gotovo da je usporediv s praskozorjem u cičoj zimi koje će se u tren oka raspuknuti u kristalno vedar i zasljepljujuće sunčan dan.
Akademski i uštogljeni
Pritom Fleet Foxes pjevaju poput Beach Boysa, harmonije slažu poput Byrdsa, a svojom kombinacijom akustičnih i električnih instrumenata zvuče poput novovjekog The Banda ili CSN&Y. Nikako se ne mogu složiti s dva-tri prijatelja koji su mi rekli da im je nastup bio previše akademski i pomalo uštogljen, a još me manje briga jesu li Fleet Foxes moderni. Dapače, njihova je snaga baš u tome što ne žele biti moderni, nego uronjeni u tradiciju folka i akustičnog rocka te psihodeliju i americanu, pri čemu je korijene njihovih divnih vokalnih harmonija i božanskih melodija moguće rastegnuti sve do renesansnih trubadurskih napjeva i baroknih crkvenih korala kakve današnje kršćanstvo ni uz božju pomoć više ne zna stvoriti.
Novi klasici
Osobno, malokad sam u posljednjih deset godina tako uživao na nečijem nastupu kao na senzacionalnom koncertu Fleet Foxesa koji su u Zagreb stigli još “vrući” i s epitetom najboljeg folk-rock benda na svijetu, a čija glazba, barem za mene, ima i neka ljekovita svojstva. Uživo je posve jasno da oni nisu skupina imitatora, nego istinski novi klasici u dugoj i naizgled isrcpljenoj povijesti rocka te bend iznimno davoritih, maštovitih, ali i radišnih glazbenika koji bi nas mogli iznenaditi s još kojim pangeneracijskim remek-djelom. Nastup Fleet Foxesa uvrstio bih u red najvažnijih, najboljih i najljepših koncerata u Zagrebu 21. stoljeća, baš kao i onaj The Flaming Lipsa.
Krasni plodovi
Drukčiji su to, ali jednako zadivljujući bendovi. Za očekivanje je da će nam jednako krasne plodove na proljeće donijeti i Wilco, a bilo bi jako lijepo ugostiti i My Morning Jacket i The Black Keys te pokloniti se Neilu Youngu koji pobrojanima i mnogim drugima dođe poput duhovnog oca.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....