PLEMENIT NAUM

PRESTIŽNI VIOLINIST STEFAN MILENKOVICH NASTUPIO U LISINSKOM Perfektno nijansirana svirka, upravo toliko dramatična da je shvatimo ozbiljno

 Ivo Ravlić / HANZA MEDIA

Koncertni triptih “Izazovi života” doveo je u Zagreb sjajnog violinista međunarodne karijere Stefana Milenkovicha koji će nakon nastupa u “Lisinskom” 25. listopada humanitarni koncert sa Zagrebačkim solistima ponoviti i u Varaždinu te u Opatiji.

Riječ je o “Outward Bound” programu iskustvenog učenja u prirodi usmjerenog mladima bez odgovarajuće roditeljske skrbi kojima je namijenjen dio prihoda s koncerata, prigodom 25. obljetnice Hrvatsko-američkog društva, a u suradnji s Hrvatskom glazbenom mladeži, Meritum komunikacijama i Art Hillom. S obzirom na Milenkovichevu dugogodišnju suradnju s UNESCO-om, 2002. godine primio je i nagradu “Lifting up the World With a Oneness Heart”, umjetnik se rado odazvao i projektu koji se održava pod pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović.

Čudo od djeteta

Plemenit naum namjene koncertnoga prihoda udružen s vrhunskim muziciranjem pokazao se kao pun pogodak za veliki dio mlade publike, mahom srednjoškolaca koji baš i nemaju često mogućnost susresti se s klasičnom glazbom koju izvodi prestižni violinist, danas s američkom adresom. No, malo od njih je čulo za nekadašnje čudo od djeteta, danas 40-godišnjaka, koji se s violinom druži od treće godine da bi u dobi od 16 godina održao zastrašujućih tisuću koncerata! Otada do danas izvanredno muzikalan guslač izvrsne tehnike i jake osobnosti sazreo je kao glazbenik do onog stupnja izvedbenih mogućnosti da u jednoj večeri uspijeva bezbolno spojiti suptilne niti romantičarske glazbe s bravurama koje publika željno iščekuje, a on ih neprimjetno prevodi u stanje pročišćene glazbenosti.

Takvim se dojmio ovaj nastup koji je atraktivno povezao tako različite karaktere skladatelja, kao što su Felix Mendelssohn-Bartholdy, Pablo de Sarasate i Niccolò Paganini. Mendelssohnova mladenačka simfonija br. 10 u h-molu poslužila je kao uvod majstorovu znamenitom Koncertu za violinu i orkestar u e-molu op. 64, kao salivenom za Milenkovichev svileni ton i plemeniti zvuk glazbala iz umjetničke radionice G. B. Guadagninija iz 1783. godine.

U neprekinutom nizu triju stavaka Mendelssohnova koncerta sadržano je sve što rasni guslač može izvući iz instrumenta, i još mnogo više, onaj za skladatelja tipični lirski eho “pjesme bez riječi” koja kad i krene prema bravuri, ubrzo se vraća u krilo tankoćutnog tihog romantika.

Svaka fraza te prigušeno raspjevane glazbe imala je u Milenkovichevoj interpretaciji delikatnost, finoću, eleganciju i mekoću linije, sastavnice bez kojih ovo djelo počesto može zvučati banalno.

Paganini

A onda su u drugome dijelu koncerta stigle skladbe koje su popularnošću stekle banalnost, no opet je Stefan Milenkovich iz njih izvukao točno onaj podtekst koji ih u pravim rukama i imaginaciji svrstava u remek-djela guslačkog virtuoziteta. Ponajprije “La Campanella” (zvonce), treći stavak Paganinijeva Drugog violinskog koncerta, popularna i prepoznatljiva po bravurama koje je “vražji” violinist sam praizveo, a malo ga je tko u njegovo vrijeme mogao slijediti. S “Campanellom” se Milenkovich razmahao u punom sjaju tehničkih bravura da bi priču završio paradnim violinističkim djelom “Carmen-fantazijom” P. de Sarasatea na teme Bizetove opere. Glazbeni puristi baš i ne vole previše operne parafraze i one su doista ponekad trivijalne, ali i vječni mamac za publiku.

Ovaj put mamac bila je perfektno nijansirana Milenkovicheva svirka, upravo toliko dramatična da je shvatimo ozbiljno. Lijep dodatak bila je glazba Johna Williamsa za film “Schindlerova lista”.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 00:31