Prošle je nedjelje, 15. prosinca, u foyeru zagrebačkoga HNK-a mladi zagrebački pijanist s londonskom adresom, Vedran Janjanin, održao kratki jednosatni recital u terminu matineje. Pod danjim je svjetlom skupio mnoštvo publike željne ovakvih opterećujućih dnevnih kratkih događanja. Mnogi su tog prohladnog maglovitog jutra našli idealno utočište u toplini i udobnosti kazališnog salonskog prostora, zaogrnuto skladnim zvucima koncertnog klavira.
Mladi je umjetnik već poznat zagrebačkoj javnosti po uspješnim samostalnim nastupima ili koncertima uz solisticu Zagrebačke opere, sopranisticu Dariju Auguštan uz koju rado izvodi i snima solopjesme. Ispričao se slušateljima zbog kašljanja između stavaka kao tragova netom preboljene bolesti, no ništa od toga nije ometalo njegov koncentrirani, tematski zaokruženi nastup ritualnog ozračja. Njegov je izbor pao na kombinaciju poznatih i nepoznatih tema velikih majstora, od ambijentalnog Preludija u h-molu Johanna Sebastiana Bacha u autorskom aranžmanu Aleksandra Silotija, preko jednako autorski transkribirane Bachove Violinske partite br. 3 u raskošnom klavirskom slogu Sergeja Rahmanjinova (3 stavka: Preludij, Gavotte i Gigue), sve do virtuoznih pijanističkih studija s naslovom poljskog plesa Mazurka iz op. 25 Aleksandra Srkrjabina (brojevi 4 u E-duru, 5 u cis-molu i 6 u Fis-duru), sve do jedne od najslavnijih pijanističkih sonata cjelokupnog repertoara, Treće u h-molu, op. 58 Frédérica Chopina. U izražajno-emotivnom crescendu pijanist je gradio glazbenu kulu tog snenog jutra, otkrivši veliku kreativnost i maštu u tumačenju odabranih partitura kojima je vladao napamet. Nisu mu trebale ni note za rezervu, čak je skinuo gornju prednju dasku na kojoj je obično notni stalak, kako bi se sasvim prepustio ojačanom zvuku time dodatno oslobođenog klavirskog korpusa. Mladić je to koji svojim nastupima, promišljenim odabirom repertoara, ali i inovativnim interpretacijama klasika privlači pozornost zahtjevne londonske publike. Kao jedan od vrhunaca dosadašnje karijere ističe prošlogodišnji debi u Wigmore Hallu, zbog čega je i ove godine, početkom ovog mjeseca pozvan održati solistički recital na otvorenju novog Bechstein Halla. Ovoga umjetnika ako nastavi ovim putem očekuje velika karijera, jer pokazuje jasnu viziju kako se izboriti za pozornost u moru svjetskih pijanista na sceni. Njegova je misija graditi svoj vid jednostavne, ali promišljene interpretacije, kreativne, s uvijek prisutnim "jazzy" karakterom i iznijansiranim bojama pojedinih tonskih slojeva. Tehnika mu je, naravno, bravurozna, ali to je i preduvjet za postizanje najviše umjetničke razine. Publika ga je pratila u dahu, sa strahopoštovanjem se izbjegavala oglasiti pljeskom između pojedinih skladbi, da bi u završnici zagrmile ovacije, na koje je Janjanin odgovorio pjevnom neo-tradicijskom skladbom Nobody‘s Folklore iz laboratorija svoje sestre, jazz skladateljice Lane Janjanin.
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu već je protekle sezone u suradnji s ansamblima Zagrebačke filharmonije inaguriralo ciklus komornih koncerata nedjeljom u 11 sati.
Pod naslovom Klasika nedjeljom tako se u jednom bloku od pedesetak minuta vrijeme između mise i shoppinga, špice i šetnje po prirodi, jutro može ispuniti remek-djelima klasične glazbe u intimnom izdanju, u manjem izvođačkom formatu pred ugodnim auditorijem foyera pred balkonom na 2. katu. Otkako je kazalište nabavilo nove stolice hrvatskih dizajnera, sjediti u tom prostoru na udobim ergonomskim sjedalima, s jastučićima presvučenim obaveznim crvenim baršunom, izaziva dodatni užitak. U istom ciklusu u Novoj godini slijede 26. siječnja Germanski biseri za komorne ansamble, zatim 15. veljače recital još jedne naše mlade pijanističke zvijezde, Viktora Čižića (kojega smo u "orkestralnoj rupi" čuli svirati u baletnim partiturama predstava Peer Gynt te Petruška), te Od Mozarta do Matza opet sa članovima Zagrebačke filharmonije 23. veljače 2025.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....