Poznati pijanist svjetskoga glasa Stephen Kovacevich održao je u petak 22. studenoga u Plavom ciklusu Zagrebačke filharmonije koncert za pamćenje. Podrijetlom Hrvat, ponosno nosi prezime svojega oca koji je između dva svjetska rata prebjegao s Hvara u Kaliforniju, te s Hrvatskom gaji posebne emotivne i profesionalne odnose.
Počeo je karijeru kao Stephen Bishop, uz očuhovo prezime, da bi vrlo brzo zaželio promijeniti u očevo Kovacevich. No, menadžeri iz ugledne tvrtke EMI upozorili su ga da kao Kovacevich neće imati uspjeha, pa su mu predložili da se koristi s oba, Bishop Kovacevich, da bi tek 90-ih Bishop posve odbacio. Sjećamo ga se i kao Stephena Bishopa Kovacevicha i kao Kovacevicha. Nekoć bi svako malo gostovao u zagrebačkoj sezoni ili na Dubrovačkim ljetnim igrama, ali sada ga nije bilo čak devet godina, otkako je 2015. klavirskim recitalom u Lisinskom ovdje proslavio 75. rođendan. Kako kaže, nitko ga u tom razdoblju nije zvao, a grešku je ispravio novi ravnatelj Zagrebačke filharmonije, i sam pijanist, Filip Fak, pruživši mu prigodu da prvi put kod nas nastupi ne samo kao solist uz orkestar nego i kao dirigent. Kovacevich je od mladosti dirigent, samo je poznatiji u ulozi pijanista.
U koncertnom repertoaru Bečkih klasičara, kojem je ovaj umjetnik osobito sklon, moguće je dirigirati s klavirske stolice jer je orkestar manji, a orkestralni slog vrlo prozračan i skladan. Stoga se on s klavirom uklopio u orkestralno tijelo, smjestio bočno među druge violine i dao skinuti poklopac s koncertnog klavira, kako bi ostvario željeni zvuk. Postigao je raspršenu mekanu boju starinskih klavira iz 18. stoljeća dok je briljantno izvodio Mozartov razigrano virtuozni 24. Koncert u C-molu KV 491, a u orkestralnim rasterima taman toliko stišao gudače da bi naglasio predivne puhačke dionice, najjači adut naših Filharmoničara. Bio je užitak pratiti njegovu stilski i svirački besprijekornu izvedbu uz čuđenje fenomenu sjajne forme u osjetljivoj visokoj dobi (84 godine). "Ovaj sam koncert od Mozartovih 27 odabrao jer je najsličniji Beethovenu", otkrit će nam u uvodnom razgovoru te u nastavku predstaviti svoju logičnu i lepršavu interpretaciju glazbenih slika prirode Beethovenove 6. simfonije u F-duru, op. 68, nadimka "Pastoralna".
Kao što je to bilo primorano dok je svirao klavir, i bez klavira maestro dirigira bez dirigentskog štapića, oblikujući orkestralni zvuk i tijek samo rukama i prstima, na način zborskih dirigenata, minimalističkim pokretima i gestama ostvaruje maksimu. Premda većinom sjedi dok dirigira 40-minutnu simfoniju, na pojedinim dramaturškim vrhuncima ustaje i tako tijelom dodatno opisuje dinamiku izvedbe. Užitak ga je gledati, ne samo slušati. Filharmoničari u nešto manjem sastavu od uobičajenog (60 glazbenika, što je za trećinu manje od punog orkestra) pratili su ga zadivljeni nevjerojatnom karizmom i genijem živuće legende koja je u svojoj dugoj karijeri surađivala s najvećim imenima glazbene scene od šezdesetih godina do danas.
Iako mu je uz Mozarta i Beethovena najdraži skladatelj Brahms (obožava ga, a pohvalio nam se i da je o Brahmsovim stavovima glede interpretacije njegovih djela saznavao iz druge ruke, kroz razgovor s Brahmsovim poznanikom, francuskim dirigentom Pierreom Monteuxom), za uvod u koncertantnu točku odabrao je pak rijetko izvođeno romantično djelo sličnog zvučnog ozračja, Siegfried-idilu. Riječ je o simfonijskoj poemi za komorni orkestar koju je Richard Wagner napisao kao rođendanski poklon za svoju suprugu Cosimu, iznenadivši je kućnom praizvedbom djela u njihovu domu, u jutro njezina rođendana 1870., na teme svoje omiljene glazbene drame Siegfried iz Prstena Nibelunga (po istom omiljenom junaku iz svoje kultne operne tetralogije nazvat će i svojega trećeg sina). Koncert jest u cjelini bio povijesnih razmjera jer Kovacevich je atmosferski ostvario čudesnu izvedbu za pamćenje, izazvavši duhovno ozračje večeri.
Publika je dugotrajnim pljeskom i ovacijama izrazila svoje oduševljenje, a u ime Odbora Glazbene nagrade Porin, kipić isklesan od bračkoga kamena nazvan po operi skladatelja čije ime naša dvorana nosi, za poseban doprinos glazbenoj umjetnosti pijanistu i dirigentu je uručio violinist i profesor Goran Končar. Naposljetku, Kovacevich je, evidentno emotivno ponesen, uz zahvale svima obećao da će se ubrzo opet vratiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....