Radio Student: Dostojna zamjena za Stojedinicu na samrti

ZAGREB - Možda jesu mali ljudi s radija, ali se ne pale i ne gase na dugme. Tako bi se jednom rečenicom, parafrazom onog čuvenog odgovora beogradskog pjesnika Duška Radovića partijskom komitetu, mogao sažeti gard ekipe koja stoji iza programa Radio Studenta. Njihova je disciplina pobuna, njihov je način izravan, ne vjeruju da je i loša vijest dobra vijest i ne misle da je tržište mjera ukusa. Pa zaredom puste Gabi Novak, Slayer i Mikroslava. Tko je sad Mikroslav?

- Ma nemam pojma, neki klinac sa sintisajzerom, čisti Kraftwerk! Mi u eter volimo puštati ljude za koje nitko nije čuo, naravno, ako procijenimo da je to nešto što vrijedi - kaže - Ivan Vlašić, glavni urednik Radio Studenta.

Bombardiranje Berlina

Na tavanu Fakulteta političkih znanosti sve je nekako low-fi. Tehničar jede sendvič ispod natpisa zabranjeno unošenje hrane, pored kojeg drugim natpisom neka djevojka moli da joj se vrati “crno-rozi kišobran”. Jedan krupni momak u vinterici i svilenoj trenerci zabunom upada u eter i još viče ups!, da se to čuje. To je, ispostavlja se, urednik emisije “Homo politicus”, koja upravo počinje. Teme su aktualne, pošteđenih nema, skrupula nema. Vijest o propalom bombardiranju Berlina dostavom na adresu isprdavaju pjesmom “Nek se čuje kad ustaška čizma ruje”.

36 emisija

- Pokušavamo biti i relevantni, i ironični, i zabavni u isto vrijeme. Ne želimo okolišati, već idemo izravno, u glavu - kaže Ivor Šitum, urednik “Homo politicusa”, emisije koja je prije dvije godine dobila Rektorovu nagradu Sveučilišta u Zagrebu. To je, dakle, isti onaj koji je prije deset minuta u eteru vikao ups, a sada ovako objašnjava inovacije koje upravo uvodi u emisiju.

- Razmišljamo o tome da pojačamo vanjsku politiku, jer smatram da se mediji u Hrvatskoj danas njome bave ili amaterski ili nikako. Ej, pa, mi smo u ratu! U ratu! A šta kao vijesti prenosimo iz Afganistana? Da i američki gejevi mogu u vojsku - ciničan je Šitum.

Njegova je samo jedna od 36 emisija koliko ih ima ovaj “radio koji nije za svakoga”; tu je i emisija “Pozitiva” koja se bavi samo dobrim vijestima, pa “Supersonična emisija” za indie sladokusce, pa emisija “Oni nisu zvijezde” koja se bavi neuglednim herojima svakodnevice, pa emisija “A gdje su kitovi?” koja se bavi ekologijom... Svaku od njih rade studenti, besplatno kombinirajući svoje mlade, nezaustavljive godine sa željom da se bude profesionalan. Zato im na sajtu piše da izbjegavaju smijeh, šegu, šlatanje, cerek, pijanku i duvku. Dobro, ajde, tu i tamo se dogodi, kaže glavni urednik, da neko zaspe na svoju emisiju, ili padne na kolokviju, ili samo padne, od mladenačke entropije.

- I to se događa, ali ja se ne mogu zbog toga ljutiti, oni su ipak amateri i rade to od srca - kaže Ivan Vlašić.

Radio postoji još od 1996. godine, kada je koncipiran kao praktični produžetak nastave i želje za osuvremenjivanjem studija novinarstva.

Nuditi nešto drugo

Ispočetka im je za tu želju isporučena kvartovska koncesija, pa tako sami kažu da im je čujnost dosezala dokle doseže tramvajska pruga. Stvari su se međutim promijenile, prije nešto više od godinu dana, kada su samoinicijativno pojačali signal i podigli antenu za nekoliko katova više, pa ih se sada na 100,5 megaherca čuje u cijelom zagrebačkom prstenu, uključno s Velikom Goricom, Zaprešićem i Dugim Selom.

- Mi želimo biti urbani radio i ne želimo podilaziti ni mediokritetima ni ukusima koje nameću mase. Uostalom, ne treba ni mase podcijeniti, nego im ponuditi nešto drugo - kaže Ivan Vlašić.

A kako je nekoć omiljena Stojedinica već dugo vremena na izdisaju, čini se da Radio Student grabi sigurnim korakom u budućnost. Što im još na tom putu nedostaje?

- Nova mikseta - kaže glavni urednik.