ROBY LAKATOŠ U LISINSKOM Bila je to sjajna večer, a gospodin s prepoznatljivim brkovima i zlatnim guslačkim rukama obećao je skori ponovni susret

Brkati, omanji okruglasti gospodin cupka podijem i svira violinu kao vražji anđeo! Roby Lakatoš, najpoznatiji romski violinist na svijetu, opet je jednom dignuo „Lisinski“ na noge. I ovaj put uz svoj mali ansambl, ali i uz Zagrebačku filharmoniju i dirigenta Ivu Lipanovića, upalio je onaj svoj posebni glazbeni plamen koji neobjašnjivo spaja klasiku i jazz, improvizaciju s disciplinom, osmijeh i sjetu, veselje, humanizam, svojevrsni univerzum umjetnosti i umijeća mogućeg.

Baš nitko ne može ostati ravnodušan slušajući tog odanog čuvara mađarske, a posebno romske glazbene tradicije, vrhunski školovanog guslača koji stvara glazbu onim muzikantskim nervom koji je darovan samo izabranima. Zato i ne čudi divljenje Sir Yehudi Menuhina, Vadima Repina, Stéphanea Grappellija i mnogih drugih velikih glazbenika koji su ga slušali ili surađivali s čovjekom koji nastupa u najvećim koncertnim dvoranama svijeta, ali za svoj gušt i u klubovima, šireći zarazni glazbeni optimizam.

U petak 3. ožujka tog se optimizma domogla i naša publika slušajući bez daha virtuozne prste i raspjevanu Lakatoševu dušu u raznolikom programu koji je obuhvatio i neizbježnog Sarasatea, Montijev Čardaš, ruske tradicijske pjesme i glazbu Jánosa Biharija legendarnog „kralja romskih violinista“ čiji je Lakatoš izravni potomak. No Lakatoš, unatoč veselju i energiji koje ta glazba donosi, nikada ne zaboravlja ni onu tamnu stranu svog i drugih naroda koji su doživjeli razorna vremena holokausta. U spomen prošlosti koja se nikada više ne smije ponoviti jednu je skladbu posvetio svom rođaku romskom stradalniku dok je židovska umjetnost dobila homage sjajnim temama iz slavnog mjuzikla „Guslač na krovu“ i onima iz filma „Schindlerova lista“. Programski je koncert bio uokviren još i glazbom velikog mađarskog skladatelja i etnomuzikologa Zoltána Kodálya u povodu 50. godišnjice smrti.

Suradnja Lakatoša i njegova malog ansambla sa Zagrebačkom filharmonijom funkcionirala je besprijekorno zahvaljujući izvrsnom orkestru, Lakatoševim kolegama također virtuozima i vještini dirigenta Lipanovića, ali uz veliku zamjerku neprimjerenom ozvučenju koje je povremeno remetilo prirodan odnos zvuka različitih skupina.

Lijepom gestom Roby Lakatoš dao je šansu i vrsnom filharmonijskom koncertnom majstoru u bravuroznom nadmetanju dviju violina Montijeva Čardaša, a iz publike je na izvrsnu džezističku suradnju pozvao mladu pijanisticu i pjevačicu Lanu Janjanin. Bila je to sjajna večer, a gospodin s prepoznatljivim brkovima i zlatnim guslačkim rukama obećao je skori ponovni susret.