ROCK KRITIČAR JUTARNJEG LISTA REZOLUTAN Neću popustiti - ovo je bio koncert godine u Zagrebu!

Možda ste na Discoveryju ili nekom sličnom TV kanalu odgledali poneku emisiju o čudacima koji po močvarama Lujzijane žive od lova na aligatore, pijancima koji u šumama Apalačijanskog gorja drže ilegalne pecare viskija, tipovima koji golim rukama po rijekama poput Wabasha love somove golim rukama i tome slično.

Neopisivo na takve likove izgledom i govorom podsjećaju i tri momka iz Left Lane Cruisera, a da se nisu primili rock'n'rolla vjerojatno bi i sami završili poput golorukih lovaca na somove, konjokradica, kokošara i ilegalnih pekača viskija pa bi im vrhunac bio da se pojave u nekom od tih bizarnih reality-show serijala na Discoveryju. Ili bi kuhali crystal-meth u garaži i poslužili kao role-modeli za neku seriju nalik “Breaking Bad”. A možda, sugeriraju to i omoti posljednjih albuma “Rock Them Back To Hell” i “Dirty Spliff Blues”, zakleti uživatelji trave iz Left Lane Cruisera imaju neku svoju skrivenu farmu marihuane, a bend im je samo krinka za pravi biznis.

Zgodne cure na r'n'r deračini

Kako god, jedno je sigurno. Gitarist i pjevač Frederick Joe Evans IV, bubnjar Pete Dio i basist Joe Bent – premda dolaze iz Fort Waynea, Indiana, grada s 250.000 stanovnika – prave su seljačine. Oni su ono što u Americi nazivaju redneksima i hilbilijima. Ali, dragi moje i još draže moje, nije isto biti seljačina u Americi i seljačina u Hrvatskoj. Eto, Left Lane Cruiser živi su dokaz da Amerika svijetu često nije ponudila ništa bolje i veće od country seljačina, siromašnih crnih bluzmena i bijelog rock'n'roll smeća poput ovih momaka koji prašnjavi, prljavi i visokooktanski blues-rock deru kao da na ivici smrtonosne pogibije sumanuto voze trkaći auto na kultnoj utrci Indianapolis 500. Još primjerenije, u prvim redovima fino popunjenog Malog pogona Tvornice kulture – Bogu hvala da i na ovakvu rock'n'roll deračinu dođođe zgodne cure - slušatelj se mogao osjećati kako da ga Left Lane Cruiser nesmiljeno, naprijed-natrag, gaze John Deer traktorom ili Mackovim kamionom s 18 kotača.

Left Lane Cruiser (promo foto)

Taman kad sam pomislio da ove jeseni nitko neće nadmašiti jednako sumanutog klavijaturista Jamesa Lega u Klubu, dođoše nam po drugi put u Zagreb ove tri bradate i istetovirane seljačine s bejzbol-kapama da nam se rock'n'rollom na**** mile majke, ali i napune tako potrebnom energijom koju isijavaju kao da su oni sami, a ne njihovi instrumenti, prkikopčani na 220 volti.

Basist svirao na skejtbordu

Frederick je pjevač koji u grlu ima užareno grotlo ugljena i viskija poput stilski mu i vizualno bliskog konjušara Williama Elliotta Whitmorea iz Iowe te neukrotivi gitarist koji suludom brzinom prstima i slajdom klizi po vratu električne gitare i national dobroa. Basist Joe Bent publiku je najviše fascinirao kad je na skejtbordu s dvije žice nategnute preko pivske flaše, pick-upa i dva čavla pržio slajdom baš onako kako je Jack White u filmu “It Might Get Loud” izveo nešto slično na komadu daske s pick-upom i žicom razapetom preko boce coca-cole. Pred kraj koncerta saznali smo i da je bubnjaru Peteu koncert u Tvornici bio trideset i peti u trideset i osam dana, ali ne s dvije cijele nego s jednom slomljenom nogom. Bože dragi, pa kako bi tek bubnjao da nije imao langetu.

Stilski gledano, ovi brijači nešto su poput mosta između starih bluzmena s Fat Possuma poput R.L. Burnsidea i Juniora Kimbrougha, blues-punka Jona Spencera i ranih albuma The Black Keysa, garage-rocka Black Diamond Heaviesa s čijim su Jamesom Legom snimili zajednički album obrada “Painkillers”, proto-punka The Stoogesa i Sonicsa te southern-rocka Allman Brothers Banda. I to je jedini most koji mi u ovom trenu i zauvijek u životu treba.

Left Lane Cruiser: Big Mama

Možete me uvjeravati u što god želite, ali neću popustiti. Koncert godine u Zagrebu i nastup iz kojeg ste na najizravniji mogući način mogli naučiti što je to rock'n'roll i zašto je i danas, ma što drugi govorili o tome, tako zabavan i moćan, održali su Left Lane Cruiser prije kojeg je ulogu predgrupe vrlo uvjerljivo odigrao zagrebački blues-punk duo Marko & Darko .

Za razliku od mnogih domaćih bendova, Marko & Darko ne boje se zvuka gitare kojim možeš rezati zrak kao slastičar nožem tortu, vatrenih baraža bubnjeva i urlanja u mikrofon.

'Električna gitara' na kojoj je zasvirao Marko iz benda Marko & Darko (foto: Facebook)

Time se ovaj simpatični duo pridružio onoj galeriji malobrojnih, a zapravo ponajboljih hrvatskih bendova koje široka publika neće ni upoznati jer se pravovjerno drže žanrovske profilacije, prljavog rock'n'rolla i engleskog jezika. Manjina je uvijek u pravu, a većina najčešće u krivu. Zato, Marko & Darko – samo hrabro naprijed!