SHRVANI GIBONNI 'S razlogom je bio najvoljeniji čovjek u ovoj zemlji. Iako smo se upoznali krajem 80-ih, imao sam osjećaj kao da ga znam cijeli život'

Spona dva velika imena dalmatinskog melosa, Olivera i Gibonnija, neraskidivo je skovana za vječnost nakon dodjele prvog Porina u povijesti, kada je 1994. Oliverova izvedba Gibonnijeve 'Cesarice' osvojila ovu nagradu u svim bitnim kategorijama.

Zlatan Stipišić Gibonni podijelio je u izjavi za Slobodnu Dalmaciju svoju reakciju na vijest o smrti dugogodišnjeg prijatelja i suradnika:

- A što reći. Svi smo mi u Dalmaciji odrastali uz njegov glas, njegove pisme. Iako smo se upoznali krajem 80-ih, na neki sam način imao osjećaj kao da ga znam cijeli život. Kao da ga znam oduvijek. Bio je dio naših života. Svi znamo da je ovdje bio najbolji pjevač ikada, da je od '67. i Picaferaja na Splitskom festivalu bio broj 1. Neponovljiv i fantastičan glazbenik...

U privatnom je životu bio poseban čovjek, velikog srca, normalan, skroman, spreman pomoći, svakome pružiti ruku. S razlogom je bio najvoljeniji čovjek u ovoj zemlji. Pa koliko je samo ljudi pitalo za njega od kada se razbolio, koliko mu ih je slalo pozdrave, poruke podrške. Svi ga vole, svi ga znaju. Oliver je neponovljiv čovjek u svakom pogledu, rekao je Gibonni.

Pjevač Massimo Savić rekao je da je Oliver imao nevjerojatan respekt čitave glazbene zajednice i da ga se u pravom smislu riječi moglo nazvati glazbenikom.

- Definitivno je bio najveći među nama glazbenicima, rekao je Savić, ustvrdivši da Oliver nije bio samo pjevač.

- Oliver je bio multiinstrumentalist, čovjek ogromnog glazbenog ukusa i stvaranja, jako puno se dalo od tog čovjeka naučiti, strašno sam tužan zbog toga, svi znamo kakvu je bolest Oliver imao, ali svejedno uvijek je šok, rekao je Massimo koji se prisjetio da je s veseljem radio i pjevao Oliverove Stine.

- Ljudima se dopala ta verzija, međutim svaki put kad bih dobio Porina, često bih znao reći da sam veliki Oliverov fan i tu cijela priča završava, rekao je Savić.

Glazbenik Ricardo Luque istaknuo je kako je otišao izvrstan glazbenik, odličan kolega, dobar prijatelj, čovjek koji je imao obilježje umjetnika, koji je pomagao uvijek kada je mogao i davao savjete.

- Čovjek je otišao, ali je s nama ostala njegova glazba i tu će živjeti i dalje, u nama, poručio je glazbenik.

Oliverovom smrću hrvatska glazba je izgubila puno i nepovratno, smatra poznati splitski menadžer Ivica Bubalo koji je za Hinu rekao da je upravo Oliver s Arsenom Dedićem i Mišom Kovačom označio hrvatsku glazbu.

- Oni su se pronijeli cijelim svijetom i nisu samo bili veliki hrvatski glazbenici već i jugoslavenske mega zvijezde. Poslije Olivera na našoj sceni nema nikoga niti na vidiku da ga zamijeni, poručio je Bubalo.

Oliverov prijatelj Giovanni Kovačević cijeli se svoj život ispreplitao sa korčulanskim slavujom, kako su Olivera zvali na početku karijere, vrlo često su igrali nogomet, družili se, radili humanitarne koncerte i prikupljali novac za potrebite. Poznaju se još dok je Oliver kratko pjevao u grupi More davnih sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

- Družili smo se kroz godine, kroz nogomet, humanitarne koncerte u Nizozemskoj, Belgiji, Austriji i Njemačkoj gdje smo prikupljali novac. Usput smo igrali nogomet s velikim zvijezdama u Berlinu, Stuttgartu i Münchenu. On je bio poseban čovjek, legenda, pomagao je drugim ljudima. Šteta što je otišao, kazao je Kovačević.