OPERNI SVIJET OPRAŠTA SE OD NAJLJEPŠEG GLASA NA SCENI

Srebrenka Sena Jurinac: Zanosna ljepotica i primadona bez bunde bila je miljenica opere

ZAGREB - U utorak ujutro, u obiteljskoj kući u Hainhofenu nedaleko od bavarskoga grada Augsburga, utihnuo je jedan od najljepših glasova koje je hrvatsko podneblje darovalo opernome svijetu. Izmučena teškom bolešću, umrla je Srebrenka Sena Jurinac , niti mjesec dana nakon 90. rođendana.

- Za mene je gospođa Sena naša najveća pjevačica nakon Milke Trnine - kaže maestro Vladimir Kranjčević, koji je s opernom divom prijateljevao više od četiri desetljeća i koji je sa slavnom divom razgovarao dva dana nakon njezina jubilarnog rođendana.

- Mislim, Vlado, da se više nećemo čuti, ni vidjeti - kao da je slutila životni odlazak pjevačica koja je pjevala na najvećim pozornicama svijeta i pod dirigentskim vodstvom najvećih dirigenata svojega vremena. Bila je salzburška premijerska pjevačica Karla Böhma, koji ju je kao bečki intendant primio u vrijeme Drugoga svjetskoga rata, zatim cijele niske prvaka dirigentskog štapića, od Kripsa, Mitropoulosa, Knappertbusha, Kleibera, Soltija, Klemperera, Furtwänglera do Herberta von Karajana koji ju je obožavao.

- Karajan me jako volio i zahvaljujem mu za najljepše uloge koje sam pjevala, Euridicu s Giuliettom Simionato kao Orfejom, Elizabetu u “Don Carlosu”, a on je s Mitropoulosom izmislio da moram pjevati i Butterfly - govorila mi je svojedobno.

Južnjački timbar

Ushićeni Böhm nakon audicije kazao je: - Tako krasan glas pravog južnjačkog timbra već dugo nisam čuo.

Srebrenka je po majci Bečanka, a njezin otac Ljudevit, Varaždinac rođenjem, u Beču je studirao medicinu gdje je upoznao Christine Czers. Kao liječnik bio je upućen na rad u bosansko mjesto Lukavac, gdje je bio rudnik soli i radnička bolnica, tako da se Srebrenka 24. listopada 1921. rodila u Travniku. Često bi u razgovoru spominjala pričanje majke i njezina prvoga dolaska u Varaždin: - Djed u Varaždinu bio je odvjetnik, čak i gradski načelnik, dobro situiran čovjek, s vinogradom, kamo ga je vozila kočija. No, u ono doba oženiti Austrijanku bilo je nepojmljivo pa kad su moji roditelji prvi put došli u Varaždin, nisu ih htjeli primiti u kuću, prespavali su u kavani na bilijarskom stolu, a kad su saznali da sam se ja rodila, nisu htjeli za to znati.

Ime po Ciganki

Ime je dobila po jednoj Ciganki koju je u Travniku na sudu, zbog krađe, branio obiteljski prijatelj Makanec, koji je govorio njemački. Bila mu je lijepa, a još više mu se svidjelo njezino ime Srebrenka. Kako je Makančeva supruga očekivala bebu, kao i Ljudevitova, Makanec je rekao Jurincu da ako dobije kćer, zvat će se Srebrenka. Rodio mu se sin, a u Jurinčevih kći kojoj je kum Makanec dao ime - Srebrenka. Kao desetogodišnja djevojčica došla je s majkom u Zagreb. Pjevanje je učila kod Marije Kostrenčić. Prvi je njezin razvitak u veliku umjetnicu najavio Ivo Brkanović, tada kritičar lista Hrvatski narod, slušajući je u zagrebačkom HNK kao Mimi u La Boheme, a tom je ulogom debitirala u svibnju 1942. godine.

U toj je predstavi pjevao i naš svjetski proslavljeni bas Tomislav Neralić, koji će početkom prosinca zakoračiti u 95. godinu:

- Zajedno smo pjevali i u praizvedbi „Sunčanice” Borisa Papandopula i u drugim operama, a kasnije u Beču u La Boheme i Hoffmanovim pričama. Ništa neobično što je Oktavijan Miletić 1943. Srebrenki povjerio ulogu grofice Sidonije Erdödy u filmu “Lisinski”.

Radi lakšeg izgovora Srebrenku su Bečani prozvali Sena i postala je jednom od njihovih najomiljenijih pjevačica, koja je za rana stekla i status “komorne pjevačice”.

U muzeju Bečke državne opere, u kojoj je u 38 godina ostvarila 47 uloga i nastupila 1268 puta, potkraj rujna bila je otvorena izložba “Sena Jurinac: Ponovno mi je ukazana čast!”, čija je kustosica Therese Gassner zaključila:

- Bila je veliki profesionalac i čovjek posebne osobnosti, koja je svojim lijepim scenskim izgledom i glasovnim mogućnostima plijenila pozornost gdje god se pojavila.

Izložba je otvorena do siječnja 2012. godine i zacijelo će mnogi, nakon Senine smrti, pogledati je i još se jednom prisjetiti do danas nenadmašena Oktavijana u Straussovu „Kavaliru s ružom”, kojega je pjevala 79 puta, a Maršalicu, koju je tek 1966. uvrstila u repertoar, 49 puta.

Barokne večeri

Svoju treću slavnu ulogu u hlačama, Kompozitora u „Arijadni na Naxosu”, pjevala je već 1947. godine. Prema zapisu Marije Barbieri, koliko je izvrsno izgledala i kad nije više bila tako mlada, govori i podatak da je svojega posljednjeg, 58. Kompozitora, pjevala 16. studenoga 1980. kad je upravo bila navršila 59 godina. I Zagreb ju je doživio u toj ulozi na prvoj izvedbi Straussove opere u Hrvatskoj. Pod ravnanjem Lovre Matačića pjevala je Leonoru u Beethovenovom Fideliu, to je bilo u Dubrovniku i Zagrebu 1970. Sa Zagrebačkim solistima nastupila je u rujnu 1978. godine na Varaždinskim baroknim večerima, na poziv tadašnjeg ravnatelja Vladimira Kranjčevića. U međuvremenu jednom je nastupila u Hrvatskom glazbenom zavodu, a u povodu 80. rođendana, početkom 2002., u zagrebačkom HNK održala je majstorski tečaj. U Beču posljednji je put bila prije pet godina kada je u Theater an der Wien predala zlatni prsten Elini Garanči.

Na bečkoj izložbi fotografije i novinski članci dokumentiraju bogatu međunarodnu karijeru umjetnice čije su izvedbe Mozartovih i likova Richarda Strausaa proglašavane povijesnim i koja je bila slavljena u milanskoj La Scali, u Londonu, kao i u Salzburgu, pa u San Franciscu, Buenos Airesu…

Anegdota u garderobi

- Brojni posjetitelji izložbe potvrda su da Sena Jurinac nikada nije prestala biti miljenica bečke publike - izjavio je Dominigue Meyer, ravnatelj Bečke državne opere. Sena je privatno bila jednostavna, srdačna, gostoljubiva i draga gospođa, koju se naprosto moralo voljeti. Nerijetko je pričala anegdotu kako joj je garderobijerka u Beču kazala:

- Kakva ste vi primadona kad nemate krzneni kaput. Druge ih već imaju i po tri.

Po izlasku iz kazališta Sena je ušla u prvu prodavaonicu krzna i kupila bundu. Sutradan ju je obukla i pozvala garderobijerku:

- I što kažete? Jesam li sada primadona?

U veljači 1963. oko podneva telefonom su iz Beča nazvali u Frankfurt Nadu Puttar - Gold, koja je u četvrtak primila nagradu hrvatskog glumišta za životno djelo, moleći je neka istu večer spasi predstavu „Don Carlosa”.

Oko pet popodne Nada je sletjela na bečki aerodrom, ušla je u kazalište i uspjela vidjeti samo scenu i sama se pribojavajući kako će izgledati predstava bez probe, u kojoj je pjevala Eboli, a Sena Elizabeth. Sena je prva ušla u garderobu osnaživši je riječima:

- Nemoj se bojati. Sve će biti dobro!

Nakon svakog našeg telefonskog razgovora, Sena je obvezno na kraju izgovorila:

- Pozdravite sve koji me se sjećaju.

Na dan rođendana, oko podneva, kazala mi je:

- Nikoga, nikoga iz Hrvatske nisam zaboravila.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
09. studeni 2024 02:26