Svaki nastup maestra Dešpalja svečanost je talenta i iskustva

Nije svako zlo za zlo! U petak, 20. travnja najavljenog, a oboljelog dirigenta Dmitrija Kitajenka zamijenio je u pretplatničkoj “Crvenoj oktavi” Zagrebačke filharmonije njezin počasni šef-dirigent, akademik Pavle Dešpalj, i ostvario jedan od najboljih ovosezonskih koncerata.

Jedan od najomiljenijih, a svakako najmuzikalniji zagrebački dirigent našega vremena sve je rjeđe za ravnateljskim pultom, stoga je i svaki njegov nastup prava svečanost talenta, iskustva i one samo njemu svojstvene aure koju je prvi davno uočio strogi profesor Stjepan Šulek nazvavši ga svojim najdarovitijim učenikom. Bila je to pohvala diplomiranom skladatelju koji je kompozitorskom radu vrlo brzo pridodao i dirigentski ostvarivši međunarodnu karijeru od Amerike do Japana, istodobno ostajući trajno prisutan i u Hrvatskoj.

I danas, u 84. godini, njegove interpretacije svjedoče o blagotvornosti djelovanja s orkestrom s kojim postiže rijetku emocionalnu i iskustvenu suradnju, kakva se na ovom koncertu dogodila u simfonijskom šlageru simfonije “Iz Novoga svijeta” Antonina Dvořáka, velikoj romantičarskoj freski koju je autor glazbom naslikao za svog boravka u Americi. Zagrebački filharmoničari u ovoj sezoni nižu uspjeh za uspjehom, a kako se u njoj pojavljuju i eminentni svjetski orkestri, usporedbe su moguće, sve više u korist napretka našeg orkestra.

No u ovoj prilici maestro Dešpalj se, osim u Dvořáku, zajedno s orkestrom iskazao kao izniman suradnik s pjevačima Martinom Zadro i Leonom Košavićem, koji su opernim arijama i duetima ukrasili prvi dio koncerta. Ponajprije moglo se doista uživati u mozartovskom muziciranju koje je započelo uvertirom operi “Don Giovanni”, nastavilo se arijom Figara iz “Figarova pira”, a završilo duetom Zerline i Masseta iz “Don Giovannija”. A kad se Amadeusova glazba svira i pjeva s toliko finoće i stila, tada i sve drugo mora biti dobro.

Maestrova sigurna ruka vodila je profinjene orkestralne dionice u punom suglasju s lijepim glasovima i odličnim tumačenjima delikatnog soprana krasnih visina Martine Zadro, umjetnice koju Zagreb svojedobno nije znao zadržati pa je ona danas prvakinja opere u Ljubljani s međunarodnom karijerom, i vrlo mladog, 27-godišnjeg Košavića, baritona prelijepog snažnog glasa za kojeg se samo treba nadati da će ga Zagreb prepoznati prije nego što ga dokraja otme inozemstvo. Samostalno su još pjevali arije iz Gounodova “Fausta”, Donizettijeve opere “Don Sebastian” i Verdijeva “Simon Boccanegra”, a zajedno su izazvali buru emocija u potresnom duetu Mimi i Marcella iz Puccinijevih “Boema”.