EX SONIC YOUTH

THURSTON MOORE Zadivljujuća nova energija veterana alter-rocka

 Juan Naharro Gimenez / Getty
Thurston je objavio album koji bi se komotno mogao prodavati i pod imenom grupe Sonic Youth. Razvod, barem za njega, nije bio loš nego možda jedini pravi potez.

Kad god sam razmišljao o idealnim ljubavnim vezama, osim jednog para najdražih mi prijatelja iz Ljubljane, uvijek mi je na um padao brak Thurstona Moorea i Kim Gordon. Teško da je čovjek mogao zamisliti srodnije duše od njih dvoje čija se ljubav pretakala i u zadivljujući opus Sonic Youtha, jednog od najavangardnijih i najrevolucionarnijih rock bendova svih vremena. U tom braku 1994. godine rodila se i kći Coco Hayley Gordon Moore. No, u travnju 2011. godine i toj je ljubavi došao kraj, nije pomoglo ni bračno savjetovalište jer Thurston je duže vrijeme već bio zaljubljen u Evu Prinz s kojom odnedavno živi u Londonu. Tim razvodom dokinuto je i djelovanje grupe Sonic Youth čiji je bubnjar Steve Shelley bubnjao i na solo albumima Lee Ranalda i na dvama izdanjima Thurstona Moorea koja su uslijedila nakon raspada matičnog im benda. Svoje memoare “Girl In A Band” Kim Gordon će objaviti u veljači 2015. godine.

I prije raspada Sonic Youtha Thurston je objavio dva solo albuma, no kako su Sonic Youth postojali u to vrijeme, tako oni nisu bili promovirani koliko “Demolished Thoughts” i sada “The Best Day” koji se uvelike razlikuju. Naime, “Demolished Thoughts” (2011) bio je uhu ugodno, iako tjeskobno djelce komornog i psihodeličnog folk-rocka s finim balansom akustične gitare, gudača i sanjivog Thurstoneovog vokala, prilično srodno iste godine objavljenom solo albumu “Several Shades Of Why” J Mascisa (Dinosaur Jr.) kod kojeg je Thurston snimio svoj drugi solo album “Trees Outside The Academy” (2007). Činilo se da je Thurston pribjegao sličnom receptu kao i J Mascis. Solo albumi tiši i akustičniji, a oni sa Sonic Youth bučniji, žešći i avangardniji. Sada su se stvari drastično promijenile jer Thurston je objavio album koji bi se komotno mogao prodavati i pod imenom grupe Sonic Youth, dok se Ranaldo na svojim post-Sonic Youth solo albumima pozabavio gitarističkim popom, americanom i refleksijama na psihodeličnu fazu Byrdsa i Beatlesa.

Dakle, sve ono što je krasilo Sonic Youth, bučne atonalne gitare ponad čijeg vrtloga pluta Thurstonov blagi vokal, uz karakteristične ritmičke obrasce Steva Shelleya, prisutno je i na “The Best Day”. Jedino što nedostaje su vokali Kim Gordon koju je na basu zamijenila Debbie Googe iz My Blooda Valentine, dočim je drugu gitaru svirao James Sedwards iz Guapa pa se može reći kako je novi Thurstoonov album ne samo nalik najboljim izdanjima Sonic Youtha od ranih 90-ih do raspada nego i djelo supergrupe alter-rocka koja nije željela uzeti zasebno ime nego radije djeluje kao Mooreov prateći sastav.

Pažnju plijeni veteransko samopouzdanje, rezolutna egzekucija i sigurnost u ono što radi u dugim, ali ne i predugim ili dosadnim skladbama. Još više osvaja vitalnost mladolikog, 56-godišnjeg Moorea koji se s novom energijom upustio u novi krug mahnitanja gitarama, feedbackom i distorzijom zbog čega je već odavno morao biti uvršten među deset najznačajnijih gitarista u povijesti rocka. Thurstoonov “The Best Day” zvuči zanimljivije, snažnije, impresivnije, koherentnije i uzbudljivije od djela mnogih njegovih, bitno mlađih učenika. Razvod, barem za njega, nije bio loš nego možda jedini pravi potez, a to možda vrijedi i za svaku u ćorsokak dospjelu vezu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 13:42