TOMISLAV NERALIĆ

UMRO JEDAN OD NAŠIH NAJSLAVNIJIH GLAZBENIKA Tijekom fascinantne karijere koja je trajala desetljećima doživljavao je samo uspone i nijedan pad

 CROPIX

Slavni hrvatski operni pjevač Tomislav Neralić, član Opere Hrvatskoga narodnog kazališta (HNK) u Zagrebu te bečke i berlinske opere, umro je 16. studenoga u Zagrebu u 99. godini.

Tomislav Neralić rodio se 9. prosinca 1917. u Karlovcu. Osnovnu je školu pohađao u rodnom gradu, a gimnaziju u Mariboru gdje je njegov otac bio angažiran u Operi. Već u gimnaziji počeo je učiti glasovir i violinu i imao svoj oktet. Glazbenu naobrazbu završio je na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, gdje je 1941. diplomirao umjetnički i nastavnički smjer.

Njegov prvi profesionalni nastup bio je u ulozi Slavića u Božićnoj priči Rudolfa Matza na Radio Zagrebu, na Badnjak 1937. godine. Nastavio je nastupati na koncertima, a onda je u trećoj predstavi Verdijeva Don Carlosa u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu 2. lipnja 1939. nastupio u ulozi Redovnika. Taj je nastup, ističe se na internetskim stranicama zagrebačkoga HNK, "bio početak jedne fascinantne karijere".

Neralić je bio član Opere HNK u Zagrebu od 1940. do 1943. te od 1948. do 1955. Od 1943. do 1947. bio je član Bečke državne opere, a od 1955. do 1995. nastupao je u Njemačkoj operi u Berlinu. Bio je i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Nezaboravne uloge u zagrebačkom HNK-u, milanskoj Scali, Beču, Berlinu

Nezaboravne su njegove uloge Postolara u Wagnerovim "Majstorima pjevačima" u obnovljenoj zgradi Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu 1969., Holandeza u Wagnerovu "Ukletom Holandezu", 1975. ili Wotana u koncertnoj izvedbi "Walküre" pod ravnanjem Lovre pl. Matačića 1974. godine.

Na pozornici zagrebačkoga HNK nastupio je u ulozi Nika Marinovića uz Marijanu Radev na praizvedbi Brkanovićeva "Ekvinocija" 1950. te ulogama Mozartova Don Juana 1948., Scarpije u Puccinijevoj "Tosci", Nicka Shadowa u Stravinskijevu "Životu razvratnika", Borisa Godunova u istoimenoj operi Musorgskoga, Gazde Marka u Gotovčevu "Eri s onoga svijeta", Sulejmana u Zajčevu "Nikoli Šubiću Zrinjskom", Igora u Borodinovu "Knezu Igoru".

"Neralićeva se karijera razvijala stalno uzlaznom putanjom do najviših vrhunaca, nikada ne upoznavši padove te bilježi oko 4000 nastupa u 155 basovskih opernih uloga na različitim domaćim i europskim scenama, 46 vokalno – orkestralnih djela i 6 ciklusa pjesama te nebrojene koncertne izvedbe. Među opernim izvedbama ima i nekoliko praizvedbi - šest opera hrvatskih skladatelja i jedanaest inozemnih. U njegovu golemom opusu blista nekoliko kreacija koje čine povijest hrvatske operne reprodukcije i nekoliko koje je istaknuti hrvatski umjetnik pronosio svijetom na mnogim velikim svjetskim scenama, prvenstveno u milanskoj Scali", ističu iz HNK.

Talijanska publika upoznala je cijeli njegov wagnerijanski repertoar koji je tumačio i uz veliku Birgit Nilsson, s kojom je baš u Scali i pod ravnanjem Hansa Knappertsbuscha interpretirao svojega slavnog Holandeza. Upravo je uloga Holandeza bila Neralićeva odskočna daska u svijet, za njegov ulazak u tada Gradsku, a zatim Državnu operu u Berlinu 1955. godine. Tu je ulogu pjevao najčešće u karijeri, 123 puta.

U Beču je u razdoblju od 1943. do 1947. uloge Lindorfa / Coppeliusa / Dapertutta / Dr. Miraclea u "Hoffmannovim pričama" J. Offenbacha tumačio 42 puta, a u cijeloj karijeri čak 94 puta. Nastupio je i u ulozi Jaga u Verdijevu Otellu, pod ravnanjem slavnoga Herberta von Karajana.

Zahvaljujući nizu uloga ostvarenih na sceni berlinskoga Državnog kazališta, 1963. dobio je naslov Kammersängera – komornoga pjevača.

Na pozornici zagrebačkoga HNK posljednji je put ovaj veliki umjetnik nastupio u ulozi Ivana Hovanskoga, 9. prosinca 2000., kada je u povodu njegova 84. rođendana upriličena svečana izvedba opere "Hovanščina" Modesta Petroviča Musorgskoga.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 18:31