VELIKI VODIČ Aleksandra Dragaša kroz T-Mobile INmusic festival: Zvijezde koje morate vidjeti

ZAGREB - Nekoliko dana uoči šestog T-Mobile INmusic festivala može se konstatirati kako je ovogodišnje “recesijsko” izdanje podjednako snažno kao i “predrecesijska” prethodne dvije godine.

Ovog ljeta glavni mamci za publiku su Arcade Fire, Grinderman, Jamiroquai, TV On The Radio, The Streets, Cypress Hill i Mastodon, dok su 2010. to bili The Flaming Lips, Massive Atack, Billy Idol, Alice In Chains, LCD Soundsystem, Morcheeba i Flogging Molly, a 2009. Franz Ferdinand, Moby, Kraftwerk, N.E.R.D., Editors, Yeah Yeah Yeahs i Tricky.

Apsolutne zvijezde

Ovogodišnji T-Mobile INmusic uspio je privoljeti jednog od najtraženijih izvođača ovog ljeta koji nastupa na nizu festivala, a to je kanadski i trenutno najzanimljiviji svjetski indie-rock bend Arcade Fire.

U Zagreb dolaze nakon tri sjajna albuma od kojih debi “Funeral” (2004) već sad ima status remek-djela indie-rocka i jednog od najvažnijih albuma 21. stoljeća, dok su s trećim albumom “The Suburbs” (2010) Arcade Fire ušli u Top 10 najprodavanijih albuma diljem svijeta te dospjeli na onu razinu na kojoj su to bili R.E.M. uoči objave antologijskog i tržišno vrlo uspješnog “Automatic For The People”.

Dakle, Arcade Fire gledamo i slušamo uživo u najboljem mogućem trenutku, a s obzirom na viđeno u bečkom Gasometeru nakon albuma “Neon Bible” mogu u ime benda jamčiti napet, emotivan i katarzičan nastup tijekom kojega je moguće naći i niz poveznica s nastupom Brucea Springsteena i E Street Banda jer “The Suburbs” se može tumačiti i kao novovjeka verzija Springsteenovog “Darkness On The Edge Of Town”.

Povratak u prošlost

Otkako je zanemario klavir i Bibliju, a krizu srednjih godina odlučio liječiti električnom gitarom i pjesmama nabijenima seksualnom požudom, Nick Cave kao da se vratio u mladost.

Grinderman, uže jezgro Caveovog benda The Bad Seeds, suludo je zabavan blues-punk combo, bastardno derište Stoogesa i The Gun Cluba te Velvet Undergrounda i The Crampsa. Prošlojesenski nastup Grindermana na ljubljanskim Križankama, a tako će biti i na zagrebačkom Jarunu, nije bio art za ljubljanske kazališne režisere i zagrebačke glumice nego zaglušujući Caveov povratak punku, bluesu i totalnom rock’n’rollu. Urnebesniji čak i od onoga što je u mladim danima činio s The Birthday Party.

TV On The Radio iz Brooklyna trebao bi još snažnije nastaviti onaj niz gostovanja na INmusicu koji su započeli!!! (Chk Chk Chk) i LCD Soundsystem.

Posrijedi je eklektički nastrojen sastav prosvjetitelja popularne glazbe koji bešavno i ukusno spajaju indie-rock i hip-hop, folk i elektonsku glazbu, post-punk i prog-rock te opservacije o politici, ekologiji i znanosti čemu nije odolio ni glazbeno konzervativni Rolling Stone pa je “Dear Science” proglasio najboljim albumom 2008. Ovogodišnji “Nine Types Of Light”, iako pokušaj u smjeru zabave plesa, možda nije toliko impresivan, ali i TV On The Radio u Zagreb stižu u zenitu karijere.

Pripreme za roman

S obzirom na to da je Mike Skinner, najimpresivniji pjesnik britanske popularne glazbe 21. stoljeća, najavio da uskoro više neće nastupati i snimati pod imenom The Streets nego se posvetiti pisanju prvog romana i scenarija, ovo je zadnji čas da ga uživo vidimo i čujemo.

Na gotovo DIY albumu “Original Pirate Material” (2002) Skinner je prebrisao granice između The Clasha, The Jama i The Specialsa s jedne te rapa i plesnih beatova s druge strane da bi stvorio najuvjerljiviji britanski album prve dekade 21. stoljeća i ogledalo jednog sumornog i ružnog društva kroz čiju se noć probija jedino zahvaljujući crnom humoru, lageru, marihuani, tabletama i kebabu.

Na ovogodišnjem “Computer And Blues” Skinner u velikom finalnom obračunu podvlači crtu pod deset ludih godina koje su iza njega. “Geezer” je ponovo nabrijan, oboružan zaraznim ritmovima i inteligentnim opservacijama o sebi i modernom društvu.

Tijekom 90-ih u Zagrebu je jako popularn bio acid jazz i britanski funk zvuk na čijem je čelu stajao čovjek s čudnim šeširima i kapama Jay Kay, poznatiji pod imenom benda Jamiroquai. Oni koji su htjeli biti kul sredinom 90-ih govorili su da slušaju Becka, Chemical Brotherse i Jamiroquai.

Danas je to neka druga priča, ali činjenica jest da je Jamiroquai jedan od tržišno najuspješnijih britanskih izvođača posljednjih godina pa je i recentni “Rock Dust Light Star” dosegnuo zlatnu nakladu u Britaniji.

Preklapanje nastupa

Cypress Hill još je jedno jako ime ovogodišnjeg T-Mobile INmusica, barem na papiru. Neosporno je da je latino rap banda iz Los Angelesa tijekom prve polovice 90-ih bila jedno od najosobenijih i najoriginalnijih imena hip-hopa. Lako su brisali granice između rapa i rocka, ali i teško snimali intrigantne albume nakon sredine 90-ih.

Srećom, prošlogodišnji “Rise Up” predstavlja povratak Cypress Hilla u bolju formu, a zalog solidnom nastupu može biti i agresivan album “Live At The Fillmore”, jedan od rijetkih live albuma u hip-hopu. Mastodon, pak, zanimljivo je ime progresivnog metala čiji je treći album “Blood Mountain” (2006) jedan od najboljih u tom žanru posljednjih desetak godina.

Domaće i regionalne glazbene snage zastupat će Overflow, Elemental, Luka Belani, Tričke, Partibrejkers, Goribor, Dubioza kolektiv, Superhiks, Elvis Jackson i drugi pa požurite na Jarun.

Ono što će predstavljati problem je satnica. Prvog dana Goribor će nastupati kad i Arcade Fire, a problem je izraženiji druge večeri kada će se u priličnoj mjeri preklapati nastupi Cypress Hilla, TV On The Radio i Mastodona, odnosno Grindermana, The Streetsa i Overflowa. Šteta.

Gdje je konkurencija?

Britanski dnevnik The Times uvrstio je T-Mobile INmusic na listu 20 najboljih europskih ljetnih festivala 2008. i 2009. godine, što je veliki uspjeh ako u regiji postoje festivali poput Szigeta i Exita ili Nova Rocka i Frequencyja čiji organizator u Hrvatskoj s Radar Festivalom nije opstao duže od tri godine.

U međuvremenu sudbina Rokaj Festa je neizvjesna, ali bi šibenski Terraneo mogao postati šarmantan boutique-festival, nešto poput smanjenog izdanja velike barselonske Primavere.

Ipak, primjerenije usporedbe i za INmusic i za Terraneo bio bi irski boutique-festival Eletric Picnic, dok britanski boutique-festivali poput Latitudea i Bestivala nude mnogostruko više izvođača nego što bi si to ijedan hrvatski festival mogao priuštiti. Koliko je jaka i koncepcijski različita ponuda open-air festivala u Europi možete doznati na stranicama virtualfestivals.com i festivalfinder.co.uk pa vidjeti gdje je Hrvatska sa svojim festivalima u svoj toj ponudi.