Od 2005. do 2012. Rihanna je objavila sedam albuma, po jedan u svakoj godini svoje diskografske karijere, obilježene i čestim turnejama te nizom suradnji s drugim izvođačima, uključivši i Coldplay. Nakon takve ofanzive teren valja ohladiti pa stanka od tri godine, koliko je prošlo do novog albuma “Anti”, nije neuobičajena, no radikalan zaokret artističkog kursa vjerojatno ni diskografski moguli u sjeni barbadoške ljepotice nisu očekivali.
Naime, Rihanna dosad nije pokazivala znakove jogunjenja, osim što je znala provocirati u video spotovima ili selfie fotkama što joj je donijelo dodatnu slavu. No, prvi put ima album koji se stilski i zvukovno podudara s imidžem odvaljene, napušene i supijane cure kakav je povremeno o sebi stvarala u javnosti.
Nije Rihanna poput Amy, ali vjerojatno ni u Samsungu nisu očekivali da će “Anti” biti tako nekomercijalan album nakon što su pjevačici isplatili 25 milijuna dolara da bi ga bili u prigodi dati na vremenski limitiran besplatni download za milijun korisnika servisa Tidal. Ipak, tih milijun downloada “iscurilo” je za samo 15 sati, a u Samsungu znaju i da su za 25 milijuna dolara na neko vrijeme dobili i lik, odnosno brand Rihanne, a ne samo njezin novi album koji se doista razlikuje od njenih prethodnih albuma, perfektno podmazanih hit-mašina s gepekom punim globalnih R&B, EDM, house i pop hitova.
“Anti” praktički nema hitova, što za bilo koju pop zvijezdu predstavlja veliki izazov, ali je ujedno i neka vrst konceptualnog albuma na kojem Rihanna iznosi svoju pobunu protiv loših veza, ljubavnih i poslovnih. Ako je dosad i igrala ulogu zlatne koke diskografije 21. stoljeća, “Anti” prvi put predstavlja Rihannu kao djevojku kojoj se više ne da igrati ta uloga, barem ne na način koji su joj odredili redatelji iz sjene, što diskografski moguli često jesu. Radije na plaži rola džointove, duva i u glavi slaže takvom stanju srodnu glazbu.
Nažalost, time je polje tematske interesantnosti novog albuma uglavnom isrcpljeno jer “Anti” ipak nije ona vrst buntovničkog, prevratničkog ili inspirativnog albuma kakvi su to bili “What’s Going On” Marvina Gayea ili “Innervisions” Stevieja Wondera. Prije će biti da je posrijedi tipičan pop obrazac po kojem “dobra curica postaje loša djevojka”. No nekoliko pjesama vrijedi izdvojiti jer Rihanna jest onaj kalibar pjevačice koja se može snaći u bilo kojem žanru. Stoga će vas lako osvojiti u doo-wopu “Love On The Brain”, retro-soulu “Higher” u stilu Amy, napušenom electro-bluesu “Desperado”, nježnom folku “Never Ending” ili uvodnoj “Consideration”, smještenoj na imaginarnoj razdjelnici dancehalla i trip-hopa.
Trenutno se bliskog srodnika “Antiju” može naći u posljednjem albumu Lane Del Rey. Tako i ovdje ima lutanja, poput kilavog 80’s R&B-a “Kiss It Better” ili dosadnjikavog dueta “Work” s Drakeom, središnjica albuma je slabija i manje intrigantna od otvaranja i završnice, no Rihanna je barem za neko vrijeme utekla raljama EDM pošasti, a to je vrijedno pohvale, kao i činjenica da jedna pop-zvijezda odlučuje prednost dati albumu, makar privremeno ostala i bez hit-singlova.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....