VIDEO: Magnituda atraktivnosti njihove glazbe može se mjeriti sa snagom i masivnošću koncerata arenaških te stadionskih rock izvođača

Sredinom travnja ove godine mančesterski pioniri big beata The Chemical Brothers objavili su studijski album "No Geography", a u sklopu velike svjetske turneje 12. listopada prvi put će nastupiti u Zagrebu, uoči velikog finala turneje u londonkoj O2 Areni i nekoliko mjeseci nakon nastupa na Glastonburyju, odnosno četiri godine nakon ukazanja na Ultri i desetak godina nakon samostalnog nastupa na Pagu. Ulaznice za koncert The Chemical Brothersa u Domu sportova u prodaji su putem sustava Eventim po cijeni od 430 kuna za parter te 350 kuna za tribine.

Rock'n'roll braća elektroničke glazbe premijerno u Zagrebu

Kako god okrenuli, "Dig Your Own Hole" (1997.) The Chemical Brothersa, dua koji već 30 godina čine Tom Rowlands i Ed Simons, jedan je od onih albuma, a to vrijedi i za prvijenac "Exit Planet Dust" (1995.) te donekle i treći "Surrender" (1999.), koji su snažno obilježili cijelu jednu dekadu elektroničke, ali i pop kulturu 90-ih.

Uz to, barem "Dig Your Own Hole" valja ubrojiti u ponajbolje albume elektronike otkako su istu kao zaseban žanr u popularnoj glazbi setirali i razvijali Kraftwerk i Tangerine Dream, Cabaret Voltaire i Suicide, Donna Summer i Giorgio Moroder, Brian Eno i New Order, a to su i neki od izvođača pod čijim su utjecajem nastali i razvijali se The Chemical Brothers; uz Prodigy i Fat Boy Slima najpopularniji big beat izvođači, bliski i onome što su na svoj način radili i njihova "braća po oružju" Underworld i Orbital, Daft Punk i Groove Armada, Basement Jaxx i 808 State.

The Chemical Brothers su bili i među prvim izvođačima elektroničke klupske i plesne glazbe koji su je uspjeli uživo dobaciti do razine audio-vizualnog spektakla čija se magnituda atraktivnosti mogla mjeriti sa snagom i masivnošću koncerata arenaških i stadionskih rock izvođača. Naravno, drugačijim alatima i drugačijom estetikom, no možda i zato što je i u srži njihove glazbe čujno koliko su se The Chemical Brothers formirali i pod utjecajnošću rocka i rapa i to na potezu od mančesterskih ikona poput The Stone Rosesa i New Ordera po čijoj su se Haciendi muvali kasnih 80-ih preko zidova buke Jesus And Mary Chaina i My Bloody Valentinea do Public Enemyja i Beastie Boysa.

Stoga nije slučajno da je jedan od velikih fanova The Chemical Brothersa, ubrzo i "sudionik u zločinu", postao i Noel Gallagher, autorska alfa i omega Oasisa, sredinom 90-ih najvećeg britanskog rock benda. Kao i Tim Burgess, frontmen The Charlatansa. Glas prvospomenutog The Chemical Brothers su koristili u singlu "Setting Sun" s albuma "Dig Your Own Hole", a drugog u još ranijem singlu "Life Is Sweet" s debi albuma "Exit Planet Dust", a zgodno je zamijetiti i da su se među suradnicima The Chemical Brothersa našli i Bernard Sumner iz New Ordera, Richard Ashcroft iz Vervea, Kele Okereke iz Bloc Partyja, Beck, Q-Tip, St. Vincent i The Flaming Lips, Jonathan Donahue iz Mercury Reva i Magic Numbers.

Ako se za nekog velikog i bitnog izvođača elektroničke glazbe iz 90-ih moglo reći da istu tretiraju poput rock'n'rolla, onda su to bili The Chemical Brothers, mada ta tvrdnja jednako stoji i za Prodigy. Činjenica jest da u proteklih dvanaestak godina nisu imali nijedan Top 40 hit, čak ni kad su im albumi dospijevali do vrha britanske top liste, no jednako tako stoji i da već četvrt stoljeća (re)definiraju elektroničku glazbu, a nastupima uživo i scenski doživljaj iste na kojima "kreiraju transcendentalni audio-vizualni prostor kojem se publika jednostavno prepusti i izgubi u njemu". Stečenim renomeom, koji prije i poslije svega ipak počiva u albumima i pjesmama, a tek potom zahvaljujući atraktivnim vizualijama kojima se danas bave i drugi učesnici Ultre na kojoj su nastupili 2015. godine, The Chemical Brothers su postali i atrakcija drugačijih, pretežito rock open-air festivala poput Rock In Roma, Szigeta, Benicassima i Rock In Rio.

Logično, jer njihov big beat doista je bio rock'n'roll odjeljak techna i housea, a nastavio je to biti i u ovom stoljeću pa tako i na ovogodišnjem, devetom po redu albumu "No Geography". Premda ovaj put nemaju tako atraktivnih gostiju, poput Underworlda koji su (me) prošle godine razvalili s Iggyjem Popom na EP-u "Tea Time Dub Encounters", Rowland i Simons su opet efektno spojili obale kraftwerkovske Kraut-elektronike i post-punk funkoidnost Talking Headsa, psihodelizirane bombastičnosti Oasisa i diskoidnosti Chica, minimalizam synth-popa ranih 80-ih i stadionskih techno "dizalica" i to analognom elektroničkom opremom kakvu dobar dio današnjih DJ-a više ne rabi, a neki od njih ne bi je znali ni pokrenuti.

"Song To The Siren", "Leave Home", "Life Is Sweet, "Setting Sun", "Block Rockin' Beats", "Hey Boy Hey Girl", "Eelektrobank", "Don't Stop The Rock", "Out Of Control", "Under The Influence", "Galvanize", "It Began In Afrika", "Star Guitar", "The Golden Path", "Eve of Destrution", "No Geography" - samo su neke od pjesama kojima su The Chemical Brothers obilježili elektroničku glazbu u proteklih četvrt stoljeća diskografske karijere tijekom koje su objavili devet albuma od kojih je čak sedam dospjelo do prvog mjesta britanske top liste.