Virtualni band Gorillaz: Dvadeset godina provedenih uz animirane glazbene junake

Song Machine" je posve nov način djelovanja kojim želimo razbiti kalup jer je kalup zastario, izjavio je koncem siječnja u povodu objave prve epizode "Momentary Bliss", glazbenog web-serijala Gorillaza, virtualni član tog sastava Russel Hobbs. "Ne znamo ni tko će sljedeći ući u studio, 'Song Machine' se hrani nepoznatim i nastaje iz čistog kaosa. Pa što god da se dogodi, mi smo spremni da to proizvedemo, kao da ne postoji sutra". Pandemija se u Europi u tom trenu još nije zalaufala, a pogotovo ne u ljeto 2019. kad je snimljena spomenuta pjesma, odnosno prva web-epizoda serijala i albuma "Song Machine, Season One: Strange Timez", no takav model, zahvaljujući uznapredovalim tehnološkim mogućnostima i karanteni koja će uslijediti na proljeće 2020. godine, pokazao se idealnim za novu avanturu Gorillaza.

Beatlesi za 21. stoljeće

Podsjetnika radi, Gorillaz su "oformljeni" koncem 90-ih godina kao virtualni sastav strip junaka Stuarta "2-D" Pota, Murdoca Niccalsa, Russela Hobbsa i Noodle, no iza tih četvero likova stajali su glazbenici od krvi i mesa; Damon Albarn do tada poznatiji kao frontmen velikog Britpop benda Blur, strip crtač Jamie Hewlett i glazbeni producent Remi Kabaka Jr. Ispočetka je sve izgledalo poput Albarnove vizije proizašle iz pokojeg tripa ili džointa previše, a na "majmunolike animirane likove" vjerojatno su se kokainom gonjena braća Gallagher iz Oasisa, najvećih suparnika Blura, smijali kao mutavi na brašno. No virtualni junaci koji su davali intervjue, nastupali u videospotovima, a kasnije i "uživo" uz DJ setove te kao pravi live bend toliko su zaživjeli da su dosezali milijunske naklade, izbacivali hit-singlove i pobirali laude kritičara.

Moglo bi se reći da su postali nešto poput virtualnih inačica Beatlesa za 21. stoljeće, samo s drugačijom glazbom i uz pomoć kompjuterskih animacija. Malo jest bilo smiješno kad je Albarn uvjeravao javnost kako su i za glazbu odgovorni ti "crtani junaci", a ne pravi glazbenici. Ipak, poanta nije ležala u doslovnom shvaćanju takvih izjava, nego u ideji da se Albarn i njegovi kolege, a potom i cijela plejada popularnih i kreativnih suradnika kroz pjesme, albume i videospotove Gorillaza može odmaknuti od svojih glazbenih rola i prešaltati u drugačije uloge. Vrhunac te zezancije je bio kad je za NME Damon Albarn mrtav ozbiljan intervjuirao Murdoca Niccalsa, a kad se pogleda unatrag teško je i nabrojati sve sjajne glazbenike koji su sudjelovali u avanturama Gorillaza.

Primjerice, u live nastupima sudjelovali su Simon Tong i IAko od tih crtanih junaka nitko nije očekivao pravu karijeru, rasprodali su milijune albuma i nastupali diljem svijeta. Lako je moguće da su Gorillaz i virtualno iz Vervea, Mick Jones i Paul Simonon iz The Clasha, a na istoimenom debi albumu Gorillaza i Tina Weymouth i Chris Franz iz Talking Headsa, stari kubanski crooner Ibrahim Ferrer, producent Dan The Automator i Miho Hatori iz japanskog benda Cibo Matto. Na podjednako jakom albumu "Demon Days" (2005) Gorillaz su ugostili De La Soul, Roots Manuvu, Shauna Rydera iz Happy Mondaysa, Ikea Turnera, Dennisa Hoppera, Neneh Cherry, Martinu Topley-Bird i Danger Mousea, a na nešto manje impresivnom "Plastic Days" (2010) Snoop Dogga, Lou Reeda, Mark E. Smitha iz The Falla, Mos Defa, Bobbyja Womacka, Gruffa Rhysa iz Super Furry Animalsa te Jonesa i Simonona iz The Clasha. Iste godine objavljen je i manje zapažen "online only" album "The Fall".

Samo bi luđak ili genije mogao okupiti tako raznorodne glazbenike na istom projektu, a vremenom je Albarn i kroz solističke albume dokazao da je pravi renesansni čovjek britanske popularne glazbe. Ipak, slabiji i bljeđi "Humanz" (2017), a pogotovo poput probušenog luft-madraca ispuhani "The Now Now" (2018) nisu zaokupili moju pažnju. Činilo se da 2-D, Noodle, Murdoc i Russel odlaze u suton, no s novim projektom "Song Machine, Season One: Strange Timez", a čiji nastavak slijedi već iduće godine, Albarn, Hewlett i Remi Kabaka Jr. spasili su ih od propasti i udahnuli im novi život. Moglo bi se reći da su Gorillaz zaigrali na još višem platou jer sada posrijedi nisu samo virtualni strip junaci koji snimaju pjesme i spotove, nego su novi album osmislili kao glazbeni serijal.

Bez čvrstog plana

OK, Beyonce nas je naučila da videoalbum nije novost, a i većina izvođača već godinama albume najavljuju spotovima ili čak cijelu nisku pjesama tek kasnije uveže u jedan album, no Gorillaz uspijevaju pjesme i pripadajuće videospotove, koje su snimali sukcesivno i bez čvrstog plana, učiniti poput sedam epizoda glazbenog web-serijala koji se nakon devet mjeseci prometnuo u konzistentan i kvalitetan album od jedanaest u regularnom i čak sedamnaest pjesama u luksuznom izdanju.

Spotovi su zabavni i kreativni, kombinacija animiranih i igranih, no kako nisam vizualan tip, mada kreacije Eltona Johna i Roberta Smitha iz The Curea i meni mame osmijeh na lice, važnije mi je istaknuti da je posrijedi album kojim Gorillaz dostojno obilježavaju dvadeset godina virtualne, ali i stvarne pop karijere. Ponovo je zavidna lakoća kojom Albarn i njegovi suradnici, iz pjesme u pjesmu, pomiruju trip-hop, dub, reggae, ska, gothic-rock, post-punk, funk, hip-hop, disco, elektronsku i pop glazbu. Nema granica, ali ništa nije nabacano bezveze.

Imati na jednom albumu i uspjeti uvezati tako raznolike ličnosti poput spomenutih Eltona Johna i Roberta Smitha koji briljiraju u "Strange Timez", odnosno u "The Pink Phantom" pa onda podjednako znalački iskoristiti Becka i Petera Hooka (ex-New Order, Joy Division), Fatoumatu Diawaru i pokojnog Tonyja Allena, slowthaija i Schoolboy Q-a, St. Vincent i Joan As Police Woman te niz drugih, a da pri tome nitko od njih ne izgubi svoje nego se efektno uklopi u sonične ekstravagancije Gorillaza jako je zahtjevan posao kojeg Damon Albarn kao glazbeni i idejni lider projekta te Remi Kabaka Jr. kao glavni producent odrađuju savršeno. Sve je na "Strange Timez" istodobno i pomaknuto i skockano, pametno i luckasto, šareno i ukusno, posloženo i neograničeno.

U konačnici, "Strange Timez", kao jedan od najinteresantnijih ovogodišnjih pop albuma, potvrđuje nekoliko činjenica o Gorillaz. Ako su začeti kao zezancija Damona Albarna na temu industrije pop glazbe, prometnuli su se u skupinu inteligentnih pop umjetnika koji se bave i ekološkim, multikulturalnim, postmodernističkim i apokaliptičnim temama. Ako su nastali kao zamaskirani ego-trip lidera Britpopa, vremenom su postali igralište za niz glazbenih legendi. Ako od tih crtanih junaka nitko nije očekivao pravu karijeru, rasprodali su milijune albuma i nastupali diljem svijeta.

Ako su se povremeno i okliznuli u svojim avanturama, "Strange Timez" je efektan comeback Gorillaza koji u popularnoj glazbi čine ono što mnogi junaci čine u stripovima, a to znači nemoguće. Ne samo što im se prije nekoliko godina na jednom od nastupa pridružio i Noel Gallagher iz Oasisa koji se sigurno nikada ne bi pridružio ni na jednom koncertu Blura, nego je lako moguće da su Gorillaz i virtualno i stvarno najbolji pop bend A.D. 2020.