ZAGREBAČKI SOLISTI Šteta što jedna od najvećih flautistica današnjice Irena Grafenauer nije dopustila fotografiranje jer i danas izgleda kao miss

Slavni Zagrebački solisti u najboljem izdanju! U drugom koncertu svog ciklusa u Hrvatskom glazbenom zavodu pred prepunom dvoranom 4. prosinca izveli su sjajan program i doveli kao gošću jednu od najvećih flautistica današnjice, Irenu Grafenauer.

Nekadašnju čestu zagrebačku gošću publika je i pozdravila i otpratila burnim i dugotrajnim pljeskom, a prava je šteta što nije dopustila fotografiranje jer i danas izgleda kao miss među svjetskim glazbenicima.

Izrazila je želju da ovaj koncert ostane zabilježen u memoriji prisutnih, no zauzvrat pokazala je kako je teška bolest nije nimalo pokolebala u umjetničkoj ustrajnosti.

Neponovljivi Mozart

Dobitnica minhenske nagrade “Zvijezda godine”, prva žena solistica u povijesti slavnog orkestra Bavarskoga radija i jedina flautistica u svijetu s deset nosača zvuka snimljenih za Philips..., slavljena kao jedna od najboljih interpretkinja Mozartove glazbe, danas 60-godišnja umjetnica i Zagrebu je darovala svog neponovljivog Mozarta, Koncert za flautu u G-duru K.313 u obradi za gudače Sretena Krstića. “Još uvijek svira kao zmaj...” šapnuo je jedan glazbenik aludirajući na energiju, blistav ton, čarobnu tehniku i onaj pobjednički gard i osmjeh, a ja bih dodala: svira i poput vile u čarobnoj Mozartovoj šumi poigravajući se sa samim vilenjacima oko sebe, Solistima koji su je pratili saučesnički pobožno i nadahnuto.

Publika na nogama

U istom ozračju protekao je i ostali dio programa, nježni sekstet iz opere “Capriccio” Richarda Straussa i moćni Stavak iz Gudačkog kvarteta u c-molu br.12 D703 (Quartettsatz) Franza Schuberta. Glazba različitih suptilnih emocija u odnjegovanom guslačkom zvuku, dinamici i srčanosti interpretacije kakvu Zagrebački solisti pokazuju pod vodstvom koncertnoga majstora Sretena Krstića.

A ovaj cijenjeni glazbenik, na mjestu koncertnoga meštra Münchenske filharmonije od 1980., bio je i solist uz mladog kolegu Hrvoja Philipsa u Mozartovoj Koncertantnoj simfoniji u Es- duru K. 364 koja je na kraju koncerta podigla publiku na noge. Djelo s možda najljepšim majstorovim Andante stavkom (uz dakako onaj klarinetskoga koncerta) zvučalo je poput besprijekorne snimke s blistavim svilenastim zvukom Krstićeve violine i plemenito zagasitim bojama Philipsove viole. Koncertantno nadigravanje solista i ansambla bilo je precizno i točno, a suradnja dva glazbala bravurozna i dirljiva. Uskoro će 65. obljetnica Zagrebačkih solista, ansambla koji nas je uz Zagrebački kvartet upisao na zemljopisnu glazbenu kartu svijeta. I ostao među elitnim interpretima komorne glazbe.