ZAJEDNIČKI, ROĐENDANSKI NASTUP PIJANISTE ALJOŠE JURINIĆA I GITARISTE PETRITA ÇEKUA Kad glazbeni Zagreb nekog voli, onda to izgleda kao opsada HGZ-a

Kad glazbeni Zagreb nekog voli, onda to izgleda kao opsada Hrvatskog glazbenog zavoda.

U nedjelju 2. lipnja slavio se zajednički rođendan dvojice naših mladih genijalaca, uz tortu, cvijeće, aklamacije i neviđenu gužvu koju je organizator Cristoforium dosta nespretno riješio dodavajući redove i stolice kako bi stali svi koji su željeli pozdraviti dvojac, pijanista Aljošu Jurinića i gitarista Petrita Çekua. I kad su se napokon, uz dosta napora, ipak svi smjestili, započelo je slavlje glazbe koja već po svojoj definiciji komornosti zacijelo ne bi podnijela veći prostor ali bi mogla okupiti i višestruko veći auditorij.

Izvorne skladbe i obrade

U “Glazbenjaku” su naime svojim prvim umjetničkim koracima započeli danas već etablirane karijere dva tankoćutna mladića, odvajajući vrijeme i zanos solističkih osobnosti za zajedničko muziciranje. Ni prvi, ni zadnji, ali doista jedinstveni, obilježeni posebnom karizmom, čak i istim danom rođenja, Jurinić i Çeku sviraju za gušt publici i sami sebi. Kombiniraju izvorne skladbe s obradama, one starijeg datuma i nove, igraju se filigrantskim zvucima glasovira i gitare poput dva vilenjaka iz glazbene bajke kojoj se ne zna početak, kao što se i ne nazire kraj, ako ga uopće ima.

Ovaj put dodali su umilnom i virtuoznom Antonu Diabelliju koji je već u 18. stoljeću (Sonatina u A-duru op.68 i Grande Sonate Brillante u d-molu op.102) znao za moć zajedničkog zvuka gitare i glasovira, osebujnog Estonca Arva Pärta i njegovu skladbu “Fratres”(Braća) iz 1977. godine. Simbolika naslova stopila se sa simbolikom rođendanske prigode, manje u tamnom ugođaju Pärtovih minimalističkih istraživanja stare glazbe, a svakako u doživljaju zajedništva koje se moglo protumačiti i kao senzibilizirano autorstvo.

Radost muziciranja

Solistički nastup Petrita Çekua također se dotaknuo zajedničkog slavlja u Haydnovoj Sonati u C-duru nazavanoj “Rođendan” koju je Valter Dešpalj priredio za gitaru, dok se Aljoša Jurinić odazvao vilinskom slikom “Ondine” Ravelova “Gašpara noćnika”. Nepotrebno je isticati tehnički virtuozitet ili interpretacijsku uvjerljivost mladih majstora jer se one podrazumijevaju. Njihov je doživljaj glazbe radost muziciranja, ma koliko to izrečeno banalno zvučalo. Ono što se čuje, daleko je od banalnosti. To je živa glazba s kojom Petrit Çeku i Aljoša Jurinić žive. Pa sretan im rođendan!