ZAŠTO JE ŽEDNO UHO NAKON 16 GODINA OSTALO BEZ POTPORE MINISTARSTVA KULTURE? Koncerti grupa Explosions In The Sky i Swans sele u Tvornicu kulture!

ZAGREB – Nakon gotovo dvadeset godina djelovanja, od čega je posljednjih 16 dobivalo potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Žedno uho, odnosno tvrtka Žednouhi Koncerti d.o.o. koja je u posljednjih 6 godina nositelj projekata koji stoje iza imena Žedno uho i SuperUho, u 2017. ostaje bez potpore od strane tog istog ministarstva te je prisiljena prilagoditi se novonastaloj situaciji. To znači da će ne samo doći do nekih promjena u idućoj godini, već će pripreme da se prebrodi 2017. krenuti odmah, pa se tako dva najveća jesenska koncerta koji se održavaju u okviru 17. festivala Žedno uho iz prostora Laube sele u Tvornicu kulture.

O razlozima gubitka potpore i odluci da se navedeni koncerti presele u drugu dvoranu govori Mate Škugor, pokretač i voditelj projekata iza kojih stoji Žedno uho, a njegovu izjavu prenosimo u cjelosti: "Na samom početku bih želio naglasiti da je odgovornost za nastalu situaciju u prvom redu na meni jer ja sam taj koji je u proteklih 16 godina osmišljavao i pisao projekte, koji su od strane stručnih vijeća u pravilu dobivali najviše ocjene i za koje smo sve ove godine uredno dobivali potporu od strane Ministarstva kulture, a to znači da jednostavno nisam smio sebi dozvoliti da me mimoiđe informacija o promjeni rokova za predlaganje programa javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske.

No kad provedete cijelo ljeto radeći na središnjem godišnjem projektu, a to je naravno festival SuperUho, i kad se umjesto na sastancima i kavama s kolegama u Zagrebu, gdje bi o nastaloj promjeni zasigurno vrlo brzo čuli, primjerice nalazite u gotovo neprohodnoj šumi na samom ulazu u prekrasni Primošten, istoj onoj šumi gdje bi za nešto više od mjesec dana trebao biti smješten uređen festivalski kamp, onda ovakav razvoj događaja ne mora toliko čuditi.

Bruno Konjević / HANZA MEDIA

Mate Škugor

Jedino za čime uistinu žalim je da nas dotično ministarstvo, koje sve naše detalje ima u svojoj bazi podataka, nije o nastaloj promjeni informiralo putem kratkog e-maila. To im ne bi oduzelo previše vremena, a nama koji smo ljeto proveli radno puno bi pomoglo. Ali to naravno nije njihova dužnost, moja je dužnost bila da se brinem o svojim projektima i zadanim rokovima, koji se doduše nisu bitnije mijenjali u proteklih 16 godina, jer od 2000. na ovamo uvijek je krajnji rok za prijavu projekata bio sredinom rujna, pa otud moja očito pretjerana opuštenost po ovom pitanju.

Podsjetio bih ovom prilikom kako ovo nije prvi put da smo ostali bez potpore od strane Ministarstva kulture. Naime, prije 6 godina je naš nekada središnji godišnji projekt NO Jazz Festival (za neupućene NO je bilo skraćeno od "Not Only") bez ikakvog objašnjenja istovremeno ostao bez potpore i od strane Ministarstva kulture i od strane Ureda za obrazovanje kulturu i sport Grada Zagreba, što nam nije ostavilo druge mogućnosti nego da ga ugasimo i stavimo u mirovanje do nekih boljih vremena koja nažalost nikako da stignu. Tako je s nekoliko potpisa presuđeno festivalu koji je ugostio brojne vrhunske svjetske ali i domaće glazbenike, među kojima su bile neupitne veličine kao što su: Dave Douglas, Bill Frisell, Charles Gayle, Ikue Mori, Hamid Drake, Peter Brotzmann, Ken Vandermark, Marc Ribot, Matana Roberts, Mats Gustafsson, Matthew Shipp ili Vijay Iyer, koji će primjerice nekoliko godina nakon nastupa na našem festivalu postati jednim od najnagrađivanijih i najtraženijih svjetskih jazz pijanista. A kad su odgovorni unutar ministarstva bez problema prihvatili činjenicu da se zbog njihove odluke gasi jedan takav festival, onda ih zasigurno ne bi nimalo zasmetalo gašenje i naših ostalih projekata.

Ali tu ću ih morat razočarati jer mi se nemamo namjeru predavati, pa tako već sad krećemo u pripreme za očito tešku 2017. godinu. Jedna od prvih mjera koje smo odlučili poduzeti je selidba dva naša najveća jesenska koncerta (Explosions In The Sky 22.10. / Swans 26.10.) iz Laube u Tvornicu kulture. Razlozi za takvu odluku leže u činjenici da su troškovi produkcije događaja ove vrste u Laubi čak tri puta viši nego u Tvornici kulture, pa bi u situaciji gdje gubimo dobar dio budžeta za 2017. bilo neodgovorno s naše strane potrošiti toliki novac na produkciju događaja koji će se održati do kraja tekuće godine. Premda smo u proteklih dvije godine bili sretni i zahvalni što nam je vlasnik Laube, po meni najljepše dvorane u zemlji, omogućio da tamo postavimo niz projekata (Electronic Beats Festival, koncerti Mark Lanegan Banda, Josea Gonzaleza, Mercury Rev i Ariela Pinka), prisiljeni smo zahvaliti mu se na dosadašnjoj suradnji i kroz uštedu koju ćemo postići izmještanjem navedenih koncerata u Tvornicu kulture olakšati sebi funkcioniranje tijekom iduće godine.

Istovremeno smo jako zahvalni vodstvu Tvornice kulture što su nam izašli u susret i oslobodili termine u svojoj dvorani, u kojoj su recimo Calexico u svibnju odsvirali po meni maestralan koncert, pri čemu se pokazalo da ovaj klub danas ima odlične tehničke preduvjete za realizaciju i najzahtjevnijih događaja.

Ono što nas ohrabruje da ustrajemo u daljnjoj realizaciji naših projekata je i potpora koju uživamo od strane Iskona - generalnog sponzora festivala SuperUho, tvrtke koja je uz samu financijsku podršku projektu u festival ugradila i niz dodatnih sadržaja koji su obogatili njegov program i mnogim posjetiteljima omogućili da festival napuste prepuni pozitivnih utisaka. Ove su godine to primjerice bile fenomenalne kreativne radionice za djecu i odrasle koje su se tijekom dana održavale u festivalskom kampu. Uopće ne sumnjam da nas iduće godine čekaju nova još kreativnija i zabavnija iznenađenja s njihove strane.

Jednako tako iza nas čvrsto stoji i Općina Primošten s kojom je dogovoreno potpisivanje petogodišnjeg ugovora o realizaciji festivala SuperUho, a kad se ovome pridoda podrška drugih zainteresiranih sponzora vjerujem da ćemo ipak uspješno prebroditi iduću godinu bez obzira na nezavidnu situaciju u kojoj smo se našli uslijed gubitka potpore od strane Ministarstva kulture.

Poručio bih na kraju onima kakvih nažalost još uvijek ima a koji će zasigurno slavodobitno ustvrditi kako je i vrijeme da se "nama parazitima" ukinu proračunska sredstva, da bi eventualnim gašenjem naših aktivnosti proračun Republike Hrvatske izgubio daleko više novca negoli smo iz tog istog proračuna dosad dobivali kao potporu za realizaciju naših projekata. Naime, činjenica je da se 1 kuna uložena u Žedno uho od strane države toj istoj državi vraćala najmanje dvostruko samo kroz naša plaćanja PDV-a i ostalih neophodnih davanja. Iznos koji je pak državni proračun uprihodio posredno kroz potrošnju naših gostiju, u prvom redu onih koji u sve većem broju pohode festival SuperUho, još je daleko veći. Dakle sveprisutna otužna i zaostala percepcija kulture kao vreće bez dna u koju se bespotrebno sipa javni novac u našem, ali i u slučajevima brojnih drugih pozitivnih primjera poduzetništva u kulturi, potpuno je promašena.

Hvala još jednom svima koji shvaćaju da su upravo umjetnost i kultura ono što ljude izdvaja od ostalih životinjskih vrsta i koji nam svojim angažmanom pomažu da ovo društvo činimo boljim."