Australski duo Empire of the Sun, jedan od najpopularnijih "down under" te prilično omiljen i na sjevernoj hemisferi, nakon osam godina napokon je objavio četvrti, odlično naslovljen album "Ask That God" jer stanje je svuda oko nas takvo da je uputno pitati "tog Boga" koji se vrag događa, naročito s klimom. Naime, u Australiji je sada zima, ako se takvom može nazvati jer su u Sydneyju, u kojem živi Nick Littlemore, prosječne temperature ovaj tjedan oko 17 stupnjeva, slično je i u Perthu u kojem živi Luke Steele, a Europa se kuha pa ne čudi što se ovdje "Ask That God" nameće kao ultimativni album ovog pakleno vrelog ljeta. Ništa nova jer su Empire of the Sun već na prvijencu "Walking a Dream" (2008.) impostirali sebe kao summer-pop duo, samo u nešto drugačijem kontekstu i blisko onome što je u New Yorku s debijem "Oracular Spectacular" (2007.) ostvario sastav MGMT, a u Parizu grupa Phoenix s kultnim albumom "Wolfgang Amadeus Phoenix" (2009.).
Doduše, ništa što su Empire of the Sun dosad snimili, a tako je i s albumom "Ask That God", ne može se mjeriti s hibridom baroque-popa i new wavea grupe The Sleepy Jackson koju je nekoć imao Luke Steele (dok je sastav PNAU Nicka Littlemorea i dalje aktivan). Sve je na "Ask That God" kao da je netko na podnevnom ljetnom suncu rastopio magnetofonske trake Pet Shop Boysa, New Ordera, Chica i Daft Punka. Zadivljuje kojom lakoćom Empire of the Sun drže balans između britanskog synth-popa 80-ih, indie-rocka 90-ih, disca i francuske elektronike iz 70-ih. U najboljim pjesmama toliko su ekstatični da bi čovjek lijevao koktele u sebe i skakao na glavu u more pa tako iznova i iznova, no problem je što u lošijima zvuče artificijelno, pomalo ljigavo i neiskreno. Empire of the Sun je precijenjen, a i mrzim ljeto.