Goran Rako o Muzeju vučedolske kulture: Nismo radili kuću za nagrade, nego za posjetitelje

Radionica arhitekture Gorana Rake plus Vanja Ilić požnjeli su sve domaće nagrade arhitekture za svoj Muzej vučedolske kulture, od Zagrebačkog salona, glavne nagrade UHA-e, a ovih dana i godišnju državnu nagradu Vladimir Nazor.

U čemu je tajna tog projekta?

- Tajni obično nikad nema, nego iza svega redovito stoji veliki rad i posvećenost poslu. Mi imamo sreću da je naš posao lako voljeti. Ako ipak ima "tajna", onda je ona bila pažljivo slušanje "pitanja" koje su postavljali vučedolski eksponati i krajolik u koji smo morali "uvaliti" zgradu muzeja. Budući smo dobro slušali pitanja, ni odgovori nisu ispali loši.

Da li se Muzej naveliko obilazi?

- Da, i to nas raduje više od svega. Nismo radili kuću za časopise i arhitektonske nagrade, nego za posjetitelje. Ali naravno, drag nam je ovaj pozitivan odjek, drago nam je da je naš trud primijećen. Istekla je prva godina od otvorenja i muzej je posjetilo pedesetak tisuća posjetitelja.

Majstor ste za muzeje, autor njih nekoliko, što je ključno da muzej bude zanimljiv a ne dosadan?

- Ha, ha, ili smo majstori ili nismo! A muzeji su se dogodili slučajno, mogle su to biti i škole ili vrtići ili bilo što drugo. Za naše muzeje je ključno da nisu važniji od onog što se nalazi u njima, a slažem se da trebaju biti zanimljivi, ali ne i prezanimljivi. Mislimo da prebacivanje pažnje s eksponata na zgradu šteti i jednom i drugom. U svakom projektu postoji dovoljno elemenata koje možemo iskoristiti na dobar ili loš način. Usporedio bih to s kuhanjem. Gotovo svako jelo, bio to šampjero ili grah s kobasicom, možemo pripremiti da se u njemu uživa ili da ga se jede preko volje. Eto tajne, treba nam prije svega biti stalo da jelo bude ukusno, pa će možda i biti!

Je li Muzej prepoznat i izvan granica Hrvatske?

- Mogu reći da jest. Osim ovih nagrada "kod kuće", dobili smo još nagrade na izložbama u Sloveniji i Azerbajdžanu, a upravo je i nominiran među finalnih pet zgrada na Trijenalu arhitekture u Bukureštu. Dakle, jest!

Zašto su muzeji postali tako cool mjesta, sve su neobičniji, interaktivni su i sceničnii?

- Nadam se da je to posljedica današnjeg olakog i površnog konzumiranja takozvane kulture koja se prebrzo zaboravi, pa ljudi imaju potrebu doživjeti nešto ozbiljno i istinski vrijedno. Bar želim da je to tako...

Koji muzej Hrvatskoj još nedostaje?

- Uh, ne znam. Nedostaje joj puno onih po manjim mjestima.

Što radite ovih dana?

- Radimo na nekoliko projekata, ali najviše uzbuđenja u našoj Radionici arhitekture izaziva rad na dovršenju projekta za vodotoranj u Vukovaru.

Koju knjigu nosite sa sobom na odmor?

- Knjiga koju upravo čitam je "Putovanje bez Johna", putopis koji je napisao nizozemski "mudrac" Geert Mak. I inače radije čitam takve knjige, tematske ili memoarske.

Idealan odmor?

- Bonaca. Maksimalno odsustvo bilo kakvih aktivnosti, naravno, osim gradelanja.