HOLLENBECK Vrhunski američki big bend koji hrabro ruši sve žanrovske granice

U četvrtom koncertu ciklusa jazz.hr, u maloj dvorani Lisinski večeras će nastupiti John Hollenbeck Large Ensemble.

Radi se o američkom big bendu za koji kritičari vole reći da ruši žanrovske granice, i smještaju ga, kao vodeći svjetski jazz časopis Downbeat, u sam vrh svjetskih big bendova u usponu.

Eksperimentalna scena

Bend vodi John Hollenbeck, bubnjar koji je kao mladi glazbenik došao New York početkom devedesetih, pridružio se eksperimentalnoj sceni na Manhattanu i počeo raditi s glazbenicima kao što su Fred Hirch, Kenny Wheeler, Tony Malaby i Village Vanguard Orchestra. Hollenbeck je odrastao uz big bendove Ellingtona, Counta Basieja i Thada Jonesa i Mela Lewisa, a jednom je zgodom, kako je ispričao u razgovoru s Davorom Hrvojem, zasvirao i s orkestrom Woodyja Hermana, na nekoj jazz radionici, kad je imao samo deset godina!

Ipak, kako kaže, najveći utjecaj na njega imali su Bob Brookmeyer i Gil Evans, od kojih je usvajao umijeće aranžiranja. U radu s big bendom koji je osnovao još 1998. Hollenbeck ne teži toliko specifičnoj boji zvuka orkestra, koliko prostoru koji osigurava improvizaciju, na način da ponekad i cijeli big bend improvizira. Te kolektivne improvizacije Hollenbeck je prepoznao još u bendovima New Orleansa, kao i u dixielandu, dakle, u samim počecima jazza, tako da je prostor njegove inspiracije zaista širok.

U granicama melodije

Hollenbeck, valja reći da se publika ne prepadne, uglavnom kolektivne improvizacije zadržava u granicama melodije, iako, kako kaže, voli od svojih glazbenika tražiti i da “zvuče poput ptica ili da oponašaju zvukove džungle.” U tom smislu istaknimo da Hollenbeckova glazba zna biti i nježna i vrlo pjevna, uostalom u njegovu je big bendu i pjevač Theo Blackman.

U pohvalu širine njegovih glazbenih interesa govori da ga zanima klasična glazba, da je surađivao i s world music glazbenicima, kao što je Pablo Ziegler i onima koji se zanimaju za novu glazbu, kao što je Meredith Monk, ali i da je kao vođa komornog sastava, The Claudia Quintet zacementirao svoj ugled kao jedan od najinovativnijih glazbenika suvremenog jazza.

Okosnicu programa koncerta vrlo vjerojatno će činiti njegova dva zadnja albuma. To su “Shut up and Dance, iz 2010., s kojeg je kompozicija “Falling Men” nominirana za Grammy, kao najbolji instrumental, i “Songs I Like a Lot” iz 2013., albuma tuđih skladbi, od Ornettea Colemana, do pop benda Queen i tradicionalne balade iz Apalachija, “Man of Constant Sorrow”.