Bogdan Diklić: Ja ovdje nisam redatelj, nego niži savjetnik za viša glumačka pitanja

Kad su prije više od 20 godina dva velika srpska glumca, Bogdan Diklić i pokojni Danilo Bata Stojković, prvi put u Zagrebu izveli predstavu “Profesionalac” prema bezvremenom tekstu izvrsnog autora Dušana Kovačevića, pljesak u kazalištu Kerempuh trajao je oko 15 minuta. Kad su je sljedeći put izvodili, deset godina kasnije, zagrebačka publika nije se u nekoliko izvedbi mogla nauživati fantastičnog spoja vrhunske glume i jednako dojmljivog Kovačevićeva djela.

Prvi put je Vedran Mlikota bio u publici kao student glume i divio se iskusnim kolegama, a danas je u ulozi Bogdana Diklića, odnosno Teodora Kraja, urednika izdavačke kuće u čiji ured nakon 18 godina uhođenja, ulazi policajac Luka Laban noseći mu sve prikupljene “dokaze” iz tog razdoblja. Uz glumački dio u “Profesionalcu ili Tužnoj komediji po Luki”, čija će premijera biti sutra u kazalištu Vidra, Vedran Mlikota prihvatio se i producentskog posla, a zaslužan je i za scenografiju. Luku Labana, kojeg je dugi niz godina glumio legendarni Bata Stojković, igra Danko Ljuština, a u ulozi redatelja, mada će on to do zadnjeg trenutka poricati, našao se prvi put u životu Bogdan Diklić.

Zašto me optužujete?

- Zašto me optužujete da sam redatelj? Čak me i vlastita obitelj optužuje da sam redatelj. Ja sam niži savjetnik za viša glumačka pitanja. Na probe smo uveli samoupravljanje - na samom je početku naglasio Diklić.

No, njegove će riječi demantirati glumačka postava predvođena Mlikotom.

- Točnijeg čovjeka od Bogdana Diklića za ovaj komad nema i velika mu hvala što je pristao i nervirao nas ova dva mjeseca kako samo on zna. Sjajan je pedagog u kazališnom smislu i čovjek koji živi glumu. Radi se i o neizmjerno zahvalnom glumačkom tekstu, a role Luke Labana i Teodora Kraja svaki bi glumac poželio. Čudi me da dosad nitko u Hrvatskoj nije igrao ovaj fantastičan i svevremen Kovačevićev tekst. Poštujem sve njegove drame jer su antologija dramske literature ovih prostora.

Još kao student gledao sam ‘Profesionalca’ u Kerempuhu i cijelu sam predstavu odstajao. Duži aplauz i ovacije, mislim, nikad nisam čuo. Ovo je jedan od projekata do kojeg mi je iznimno stalo, a oko cijele predstave angažirala se stvarno reprezentativna ekipa. Primjerice, glazbu je radio Arsen Dedić - ispričao je Vedran Mlikota, napominjući da na premijeri očekuju dolazak Dušana Kovačevića, autora čije je ime sinonim za komediju na ovim prostorima budući da njegov potpis stoji, između ostalog, i iza djela poput “Balkanskog špijuna, “Ko to tamo peva”, “Sabirnog centra” i “Maratonci trče počasni krug”.

Za hrvatsku kazališnu scenu “Profesionalca” je prilagodio Danko Ljuština ili, kako bi on rekao, ijekavizirao je Kovačevićev tekst.

- Taj tekst je univerzalna tema, pristaje svakom vremenu, iako se dotiče vremena komunizma i anomalija tog sistema i svojevrsni je nastavak ‘Balkanskog špijuna’.

‘Ja sam ga hvalio’

Neke se stvari nikada neće iskorijeniti jer policija je uvijek policija i vojska je uvijek vojska - tvrdi Ljuština.

Svojedobno je Bogdan Diklić u Bjelovaru Ljuštini rekao kako bi bio dobar za ulogu Luke Labana. No, Ljuština tvrdi da to nije bilo tako.

- Diklić samo misli da je on meni to rekao, a zapravo sam ja njega hvalio. A što se tiče njegova angažmana u predstavi, možda je i počeo kao ‘treće oko’, ali se pretvorio u nadredatelja, odnosno diktatora i inkvizitora. Nikako se nije snašao kao glumac u ulozi redatelja i bolje da se vrati u staru ulogu, ako ga prime - kroz smijeh je komentirao Ljuština. No, zadnju riječ ipak ima veliki Bogdan Diklić.

- Ja sam bio taj koji je Danku Ljuštini rekao da bi bio dobar za ulogu Luke, možemo na poligraf ako treba. To je bilo u Bjelovaru, na BOK-u, pamtim gdje smo sjedili - siguran je Diklić.

Precizne didaskalije

U svakom slučaju, htio to Diklić priznati ili ne, uistinu je odličan izbor za ulogu redatelja ovog Kovačevićeva teksta, jednako kao što je bio i u ulozi u kojoj će se sada pokazati Vedran Mlikota.

- Uopće nemam taj osjećaj da ne glumim i da netko radi nešto moje, u ovom slučaju Vedran Mlikota. Da ne bude zabune, bit će ljudi koji su gledali beogradskog i zagrebačkog ‘Profesionalca’ i koji će povlačiti paralele. Njima za informaciju, svaka sličnost nije slučajna zato što je ‘Profesionalac’ u najljepšem smislu riječi striktan tekst, s izuzetno čvrstom dramaturgijom, u okviru kojeg su smještene vrlo precizne didaskalije kojih se mi držimo i u Beogradu i tu.

Tekst koji je fantastičan na pozornici može profunkcionirati isključivo i samo ako mu se tim koji ga radi podredi, a nikako nadredi, jer je toliko jak i dobar da bi bila glupost ne podrediti mu se. Jednostavno, davati predstavi redateljski pečat, izmišljati da se radnja događa u drugim okolnostima, kalemiti nešto na taj tekst bilo bi nonsens. Komad Dušana Kovačevića do te je mjere komprimiran, nabijen emocijama, dubokim i koloritnim karakterima, fabulom koja se kreće od prvog do zadnjeg slova, putuje dramaturškom perfekcijom. Fizički se pojavljuju četiri lica, ali u komadu ih se spominje više. Toliko su slikovito opisani da imate dojam da će se svakog trena pojaviti - objašnjava Diklić.

Neozbiljno upuštanje

Nakon iscrpnih probi i priprema, na publici je da udari posljednji pečat predstavi koja će se do Nove godine u Vidri odigrati 15 puta.

- Radili smo ozbiljno, kako ozbiljan autor i ozbiljna glumačka ekipa i zaslužuju. Tekst upravlja glumačkim dušama i obratno, i mislim da je to glavna karakteristika predstave. To smo htjeli, nema forme, nema ‘glume’ - kratko je napomenuo Bogdan Diklić. A hoće li se poznati glumac ponovo upuštati u redateljske vode?

- Redateljski mi je dovoljno ovo neozbiljno upuštanje - zaključio je “prvi Teodor Kraj”.