Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku premijerno je postavilo dvije operne jednočinke iz Triptiha Giacoma Puccinija – Plašt i Sestra Angelica – čime se Osječka opera od petka, 11. listopada, pridružila svjetskom obilježavanju 100. godišnjice smrti velikog opernog skladatelja. Nedostajao je komični dio završetak, Gianni Schicchi, kojega ovaj ansambl već ima na repertoaru otprije dvije sezone i koprodukcije s Hrvatskim narodnim kazalištem Ivana pl. Zajca u Rijeci, kada ga je u istoj večeri povezao s jednočinkom Harlekin Puccinijeva sunarodnjaka i suvremenika, također 1924. umrloga, Ferrucia Busonija. Koncentracija na tragične priče, ljubavni triler i najtužniju opernu dramu, mami iz gledališta suze i nudi katarzu potrebnu za nedaće u svakodnevnom životu. Produkcija u cjelini ima još jedan važan zadatak: predstaviti hrvatskom svijetu opere tri debitantice u zrelim tridesetim godinama, koje su u svojim prvijencima doista zablistale u najljepšem sjaju i zbog njih vrijedi doći u Osijek. Prva je od njih redateljica Lea Anastazija Fleger, a druge dvije su interpretkinje dviju glavnih ženskih uloga u dvjema naslovima, sjajne sopranistice Mia Domaćina Topalušić (Giorgietta) i Marta Musap (Suor Angelica).
Glumački rad
Kazališna redateljica s desetljetnim iskustvom dramskih uspješnica, ali i sveučilišnog rada kao docentica glume na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti uz II. je gimnaziju završila je Teoretski odjel na Glazbenom učilištu Elly Bašić i glazba je bitno odredila njezin umjetnički profil. Stoga je jedva čekala priliku režirati svoju prvu operu, a Osijek joj je dao odmah dvije u jednoj večeri. Uz svoj je autorski tim vršnjaka, riječkog scenografa Stefana Katunara i zagrebačku kostimografkinju Teu Bašić Erceg, osmislila dvije predstave koje se mogu izvoditi zasebno jer nisu dio istog inscenacijskog koncepta kako to često biva s naslovima iz Triptiha. Plašt je opera koja se početkom 20. stoljeća odvija na obali rijeke Sene u samom srcu Pariza, među radničkom klasom, a ovdje je smještena u neodređeno "neko naše" vrijeme među kontejnerima na dva kata. Osim za smještaj tereta kontejneri su životne prostorije i ljubavnička skloništa, dok je gledalište obala na kojoj se odvija interakcija plovila s gradom. Iznimna je atmosfera koju diskretnim sjenčanjima boji oblikovateljica svjetla Vesna Kolarec, ali i redateljičin glumački rad s pjevačima, uz njihovu naglašenu okretnost u čemu joj je od velike pomoći bila koreografkinja Maja Huber zadužena za scenski pokret.
Dok je ovdje na filmski način pretočen Puccinijev verizam, život u operi, u drugom naslovu, Sestra Angelica, autorski tim nam nudi idealizirani prikaz samostanskog života. Kao u nekom crtiću, časne su sestre odjevene u stilizirane povijesne bijelo-plave kostime s vitičastim uštirkanim maramama, a trčkarajući se kreću u arhitekturalnim formacijama. Zidovi bez prozora upućuju na zatvorenost crkvenog reda, dok stepenice nude reljefnost prikaza, a zelenje uokolo humanost ambijenta u kojemu rade kao travarice i ljekarice. Takvim je promišljenim ambijentima omogućena dinamična scenska igra, li i akustički vrlo korisna zatvorena zvučna školjka koja podržava glasove pjevača, gdjegod bili okrenuti dok pjevaju. S minimalnim se sredstvima postigao maksimum - raskošna predstava dostojna najvećih opernih kuća kojima se dobrim gospodarenjem približio i osječki HNK, naša nacionalna kuća s najmanjim budžetom, honorarima i plaćama djelatnika.
Prepoznaje prilike
Ravnatelj Osječke opere, zagrebački tenor Ladislav Vrgoč, dobro poznaje prilike na široj domaćoj sceni opernih umjetnika i ispravlja nepravde učinjene kvalitetnim sopranisticama bez prilike da pokažu svoju punu snagu i talent. Lirska sopranistica Mia Domaćina Topalušić, Splićanka koja od diplome na Muzičkoj akademiji u Zagrebu živi u Zagrebu i pjeva u zboru zagrebačkoga HNK-a, glumački je nadarena pjevačica sa "zvonom u glasu". Puccinijeva Giorgietta u Plaštu prva je velika uloga u karijeri zborske epizodistice koja zaslužuje više. Dok je njezin lirski fach češći, u svjetskim okvirima prava je rijetkost snažni dramski sopran kakav posjeduje Zadranka Marta Musap koja je iznimno potresnom i izražajnom interpretacijom Sestre Angelice u drugom dijelu večeri, na reprizi u ponedjeljak, 14. listopada, otkrila da je upravo karika koja nedostaje u rasteru glasova naših opernih kuća. Sama je psihološki razradila potresni završni prizor samoubojstva redovnice koja gubi razum svjesna smrtnog grijeha, frenetično moli za oprost i na drugom svijetu susreće svoje umrlo dijete među anđelima. Tu umjetnicu smo zasad jedino čuli kao Prvu damu zagrebačke Mozartove Čarobne frule jer živi u rodnom Zadru gdje se bavi pedagoškim radom. No, to nije ono najbolje što ona može pružiti našem društvu; njezino je mjesto na sceni i to u glavnim ulogama "željeznog" repertoara u kojima je želimo doživjeti. Zbog svega navedenog, vrijedi otići do Osijeka uvjeriti se u autentičnost navedenih kvaliteta nove produkcije Puccinijevih tragičnih jednočinki koje glazbeno predvode dirigent Filip Pavišić i zborovođa Maro Rica, a iz mnoštva uloga se u Plaštu ističu kreacije zvonkog baritona Dalibora Hanzaleka (Michele), srčanog tenora Igora Krišta (Luigi), lirskog svijetlog tenora Matica Zakonjšeka (Tinca), pjevnog basa Berislava Puškarića (Talpa), a u Sestri Angelici, jedinoj operi samo za ženske glasove u povijesnom repertoaru, među petnaestak solističkih glasova dominiraju izražajnost sopranistica Ivane Medić (Genovieffa), Sanje Toth (Predstojnica samostana) i Vesne Baljak (Opatica). Bravo, Osijek!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....