'BUBE U UHU' Predstava na rubu vodvilja i teatra apsurda koja nas pomalo zbunjuje

“Buba u uhu” Georgesa Feydeaua u prijevodu Vladimira Gerića i režiji Krešimira Dolenčića energična je, ali i ponešto još premekana scenska igra.

Glumci, ne svi, možda nedovoljno odlučno igraju zadane uloge.

Javlja se i problem scenskoga govora, jer nije dobro kad u predstavi bude najartikuliraniji lik onaj što je obilježen teškom govornom manom.

Kao kod Ristića

Željko Koenigsknecht zbilja privlačno, ležerno i jasno igra pohotnu staru ludu Camillea Chandebisea. Istu je ulogu igrao i u prethodnoj, slavnoj inscenaciji ovoga slavnog vodvilja u Kerempuhu , odnosno tad Jazavcu, iz 1985., u režiji Ljubiše Ristića.

Kako je bio najavio u intervjuu za Jutarnji, Dolenčić je u Satiričnom kazalištu Kerempuh zakoračio u teatar apsurda. Likove je lišio konverzacije te ih pretvorio u nadražene automate. Problem je jedino što tu igru nije dosljedno proveo, pa ima situacija i likova u njima što se igraju čisto vodviljski, s telefoniranjem publici. Zato cjelina donekle zbunjuje. S jedne strane imaš Tarika Filipovića kao Doktora Finachea, posve uronjena u karikaturu, on je naprosto jedan bezazlen manijak, kao simbol jednog već poremećenog društva, a s druge Miu Begović kao Eugenie, koja nastoji igrati vodviljsku koketu za stvarno.

U nekakvim sado-mazo čizmicama i prekratkoj suknjici zapravo sliči Ptici Trkačici iz poznatoga crtića, samo što kojota nema... čini se da je te čizmice samoinicijativno izvukla iz fundusa jer ne vjerujemo da ih je za predstavu spremila kostimografkinja Doris Kristić, jedina uz Koenigsknechta što je radila i s Ristićem.

Kad se usporede te dvije scenske kolekcije kostima, naslućuju se i namjere režije. U Ristića to su suvremeno odjeveni socijalistički građani, a za Dolenčića gradi suvremeno odjevene mafijaše, političare i pjevače.

Iznad prosjeka

Valentina Crnković lijepo je i učinkovito, sa samostalnim dramskim efektima, zamislila scenu.

Malenu pozornicu opremila je s dovoljno i vrata i praznina da nestane klaustrofobije, a to što praktikabli i svijetle kad treba i što se suvišan namještaj odnosi, također su pristala rješenja. Glazba Mateja Meštrovića ilustrativna je i ne prehrabra, a dobro igraju Borko Perić kao Victor-Emmanuel Chandebise, no i on odvlači u vodvilj, nešto je manje prisutna Linda Begonja kao njegova supruga Raymonde, a iznad prosjeka još su Edo Vujić kao Rugby, mladi Filip Detelić kao Romain Tournel i Mario Mirković kao Carlos Homenidčs De Histangua.