MNOGO VIKE NIZAŠTO

Čadež o predstavi Krešimira Dolenčića: Glumci se bore sa samima sobom i sa šlagvortima, nema opuštenosti...

Scena iz predstave

 Lucija Ocko/Cropix
Sve skupa djeluje kao napadna improvizacija. Režija je hitra i pragmatična pa će s vremenom i igra postati bolja

Shakespeareova komedija "Mnogo vike ni za što" u suvremenom prijevodu Andyja Jelčića, dramaturškoj prilagodbi Ane Tonković Dolenčić i režiji Krešimira Dolenčića nasmijala je publiku u Komediji pa se može reći da je uspjela. Ne volim gledati ovakve složene, velike predstave kad tek zaigraju, zato što su tad još sirove i neugođene. Tako i ovdje: glumci se još bore sa samima sobom i sa šlagvortima, nema opuštenosti, nema gotovo ničega spontanog u njihovoj igri. Radnja ovdje traje dva sata, a igra glumačka jest dakle nervozna i neujednačena. Oni vještiji u privlačenju publike dominiraju, Željko Duvnjak kao Leonato, Igor Mešin kao Fra Francesco, Zlatko Ožbolt kao Don Pedro te se može reći da daju solo točke,...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
02. studeni 2024 12:42