Čehov je pisac koji glumca tjera da se ponovno rodi

Na daskama HNK u Zagrebu, nakon više od 30 godina, ponovno će biti izvedena posljednja dovršena drama ruskog klasika Antuna Pavlovića Čehova “Višnjik”.

Praizvedba jedne od najpoznatijih i najizvođenijih Čehovljevih drama održana je 1904. godine u režiji slavnog Konstantina Stanislavskog, a u Hrvatskoj dvanaest godina kasnije.

Sveopća jalovost

Iako je Čehov “Višnjik” podnaslovio komedijom smatrajući je najboljim načinom za iznošenje širine tragičnih sudbina, Stanislavski je upravo na tragičnim elementima inzistirao, što je naišlo na Čehovljevo negodovanje pa čak i optužbe Stanislavskom da mu je upropastio dramu.

- Osnovna crta koja nas danas može privući “Višnjiku” jeste sveopća jalovost vremena i slijepa ulica u kojoj su se njeni protagonisti našli, a koju, iako zna da je tragična, Čehov pokušava ispričati na veseo način. On u “Višnjiku” postavlja brojna pitanja na koja i danas tražimo odgovore, izjavio je redatelj predstave Vito Taufer koji je prije dvije godine u HNK režirao “Gospodu Glembajeve”. Dramaturgiju predstave, rađene prema prijevodu Čede Price, potpisuje Mila Pavićević, dok je za glazbu zaslužan pisac i glazbenik Mate Matišić.

Spoznati istinu

Glavna uloga vlastelinke Ljubov Andrejevne Ranjevske pripala je Almi Prici koja je naglasila da je za svakog glumca privilegija raditi na Čehovljevim djelima: - Čehov je pisac koji glumca tjera da se ponovno rodi, da preispita samog sebe i kao osobu i kao glumca te spozna određenu vrstu istine koja pritome nikada nije jednoznačna. Njenu kćer Anju glumi Iva Mihalić, pokćerku Varju Ana Begić, a brata Gajeva Milan Pleština. U ostalim ulogama glume Dušan Bućan, Franjo Kuhar i drugi.