Dubravka Vrgoč: Nakon festivala posvećenog arhitekturi, organizira predstavljanje 14 mladih glumaca koji tek dolaze

Novi projekt Dubravke Vrgoč za temu ima - arhitekturu. Festival nosi naziv Open House i održava se u Zagrebu 20. i 21. listopada. "Ideja projekta omogućiti je susret građana s onim arhitektonskim djelima kraj kojih možda godinama prolazimo, a nismo imali priliku u njih ući. Uz to, osigurava i susret građana s arhitektima, građevinarima, investitorima i vlasnicima objekata. Open House festivali, koje svjetski mediji predstavljaju kao najveću proslavu urbanog krajolika na svijetu, održavaju se već više od tri desetljeća u šezdesetak svjetskih metropola. Festival otvara vrata takozvane dobre arhitekture javnih i privatnih prostora, objašnjava Vrgoč, koja se u projektu našla na poziv slovenske kolegice Tomislave Blatnik. Pitamo Dubravku u koje bi zgrade i kuće, a u programu festivala ih je 35, ona voljela ući?

"Sam odabir je iznimno zanimljiv, od kulturnih i obrazovnih institucija, do bolnice, stambenih zgrada, jednog cijelog kvarta, banke, ateljea… Osobno bih željela razgledati Zagrebačku burzu, Kockicu, Kliniku za psihijatriju Vrapče, Bazenski kompleks Svetice, Atelier Bohutinsky. To bi bio moj prvi izbor, a potom sve ostalo…"

Iako u zadnje dvije godine Vrgoč radi na javnim programima poput Dana otvorenog grada, njezino djelovanje u pravilu povezujemo s kazalištem i zagrebačkoj publici omiljenim Festivalom svjetskog kazališta. Kakva je njegova sudbina?

"U ovom trenutku budućnost Festivala svjetskog kazališta je posve neizvjesna. Tijekom protekle godine nije se uspio naći model po kojem bi se on mogao održati. Nadam se da se neće ugasiti projekt koji je 20 godina u Zagreb dovodio najveća imena europske i svjetske kazališne scene", kaže Dubravka koja ipak nije odustala od kazališta.

"Radim na jednom, čini mi se, iznimno važnom projektu koji se zove ‘Oni koji dolaze‘ i promovirat će 14 mladih glumaca iz Osijeka, Rijeke, Splita i Zagreba koji će se sami predstaviti publici autorskim nastupima. U našem, pa i europskom kazališnom prostoru sve manje ima mjesta i mogućnosti za mlade glumce, dok je njihova budućnost posve neizvjesna. No, bez njih kazalište neće moći, zato mislim da smo ih dužni upoznati i pružiti im priliku."