Dvoje ljudi koji se osjećaju usamljeno, napušteno i tjeskobno u intimi svoga doma...

Premijerno održana u subotu 13. siječnja, "I Je i Nije" duhovita je, neverbalna nova predstava redateljice i koreografkinje Ksenije Zec, nastala u zajedničkom projektu umjetničke organizacije De facto i teatra Exit. Igraju dvoje etabliranih glumaca domaće scene, Livio Badurina iz HNK i Jelena Miholjević iz Gavelle.

Istraživački proces na tragu je zahtjevne i intrigantne tehnike klaunerije, u čiji je svijet predstava zavirila, no nije doživjela potpuni zamah. Sama je tehnika regresivna, nastala iz potrebe da se razotkriju i fiksiraju frustrirajući stereotipovi svakodnevice koji otežavaju puno emocionalno sazrijevanje i funkcioniranje zdravih odraslih osoba. Upućuje da svijet gledamo očima djeteta ne bismo li ublažili frustrirajuće odnose i svakodnevicu življenja. Jednosatni komad tematizira odnos dvoje likova koji se osjećaju usamljeno, napušteno i tjeskobno u intimi svoga doma, a kredibilnom je čine prikladna scenografija i dobro svjetlo. Započinje razgovorom dvoje aktera o svakodnevici, primjerice mucicama i žoharima u domu, a u nastavku je neverbalna, što publika s interesom prati do kraja. Sumornu svakodnevicu pokušavaju razbiti maštom i infantilnom zaigranošću. Ne žure, i kako to u klauneriji biva, kupuju vrijeme. Glumci su opušteni, uživljeni u uloge. Badurina, kojeg krasi odlična fizička osviještenost i dječački pogled, simpatično utjelovljuje pomalo nespretnog lika izmučenog optičkim iluzijama. Zadržava naklonost publike nizom skečeva, primjerice kad se vješto provuče "kroz" stolac pa s njim na glavi krene čitati pristiglu poštu izgledajući kao kreatura velike žabe. Privlači je sudarajući se sa zidom i trljajući o njega, pri čemu zid proizvodi začudne zvukove.

Jelena Miholjević djeluje luckasto, sanjiva je pogleda, a krajnje simpatično igra scenu za koje sjedi na stolcu pa iz bujnog dekoltea poseže za svačime u "riznici" - keksima koje pojede, rašpicom za nokte, parfemom. Privlačan je i prizor kad plete, Badurina joj otme drugi dio konopca u koji se naposljetku zapetlja.

Zanimljivih prizora ima, no moglo ih je biti više. Kostimi Ane Mikulić su jednostavno odviše obični, kao da ih nema. Dramaturgiju potpisuje Saša Božić, scenografiju Igor Ruf, glazbu Damir Šimunović, a svjetlo je oblikovao Tomislav Maglečić. Producentica je Ida Klemenčić.