Komična drama "Gruntovčani", premijerno izvedena u nedjelju u Kerempuhu, oživjela je u tom teatru jedinstveni tragikomični mikrokozmos izmišljenog podravskog sela iz popularne televizijske serije, u eksploziji glumačkih bravura kojima ta produkcija odaje istinsku počast kultnome mjestu hrvatske kulture.
Majstorski spoj prikaza života u ruralnoj sredini, britke analize društvenih odnosa i slojevitog profiliranja likova, kojim se popularna televizijska saga u režiji Kreše Golika prema scenariju Mladena Kerstnera u 1970-ima upisala u kolektivnu kulturnu svijest naših prostora, u Kerempuhovim "Gruntovčanima" uskrsava u svoj punini punokrvne društvene kritike uobličene u humorni mozaik situacija i karaktera.
Mitsko mjesto "provincije kao stanja duha" dobilo je, tako, u režiji Borisa Svrtana i Rajka Minkovića dostojnu kazališnu inačicu čije je protagoniste, duhovito oživljene u teatru u Ilici, premijerna publika u nedjelju ispratila oduševljenim ovacijama uz smijeh i suze, pozdravivši gromoglasnim aplauzom i Smiljku Bencet, glumicu koja je dala život televizijskoj Regici u slavnoj seriji.
Pitoreskni mikrokozmos žitelja Gruntovca na kazališnim daskama izranja životno i snažno, u predstavi koja estetikom atmosferičnog naturalizma u scenografiji i kostimima slikovito dočarava blato ruralnoga kraja u kojemu, u pažljivo profiliranim međuodnosima, obitavaju Dudek, Regica, Cinober, Presvetli, Martin, Matula, Babica, Besni, Gretica i drugi.
Svi oni na sceni su realizirani u nizu izvanredno komičnih glumačkih ostvarenja, koja će zasigurno postati dio suvremenog hrvatskog kazališnog folklora.
U adaptaciji Borisa Svrtana, Gruntovec zatičemo u današnje vrijeme, kao selo koje se našlo na interesnoj karti političkih moćnika koji su u projektu gradnje spojnice na europski koridor i industrijske zone ugledali priliku za osobno bogaćenje i parazitiranje na europskim fondovima. Njima nije u interesu prometno povezivanje koje bi selu i njegovim stanovnicima donijelo prijeko potrebni prosperitet - retorika državne tajnice Marinele Puvalo (Ornela Vištica) neugodno podsjeća na isprazne floskule pune velikih riječi, svojstvenih političkim elitama.
Već od prve scene gledatelja osvajaju prepoznatljivi likovi i situacije predvođeni Matijom Šakoronjom i Mirelom Videk Hranjec u izvrsno realiziranim ulogama naivnog poštenjačine Dudeka i njegove dobre žene Regice te Hrvojem Kečkešom i Borisom Svrtanom koji apsolutno briljiraju kao Presvetli i Cinober. Prizori seoske svakodnevnice od početka jasno definiraju odnose svih likova - odmah je jasno tko ima a tko nema, tko je u poziciji da odlučuje, a tko u poziciji da mora prihvatiti što su drugi odlučili.
Predstava je dramaturški strukturirana kroz dva rukavca - jedan prati Dudekovu svakodnevnicu u interijeru njegove kućice, gdje Babica (u uvjerljivo autentičnoj i izvanredno duhovitoj interpretaciji Ines Bojanić) vječno leži u svome kutu, a Regica neprekidno nešto radi i prigovara.
Drugi se rukavac odnosi na sve ono što se događa izvan zidova Dudekovog sirotinjskog raja, a svodi se na međusobna dogovaranja i malverzacije predvođene gradskim vijećnikom Matulom (Filip Detelić), u kojima spremno sudjeluju gostioničar Martin (Ivica Zadro) i Besni (Luka Petrušić), uz manje ili više pasivno odobravanje gostioničareve žene Gretice (Nina Erak Svrtan), huškanje Cinoberove Kate (Anita Matić Delić) i različite stupnjeve sudjelovanja ostalih, koje u više različitih uloga utjelovljuju Maja Posavec, Josip Brakus i Karlo Mlinar.
Ta dva fabularna rukavca odražavaju se i u scenografiji, u čijem je središtu malo povišena pomična platforma koja predstavlja interijer Dudekove 'hižice'. Kad je platforma u središtu scene, pozornost gledatelja usmjerena je na ono što se događa u interijeru. Svako premještanje radnje izvan mikrokozmosa Dudekovog kućanstva podrazumijeva povlačenje platforme u pozadinu scene.
Stanovnici Gruntovca govore podravskom verzijom kajkavskoga dijalekta, koji je uz pomoć jezične savjetnice Ines Carović na sceni Kerempuha prilagođen i oživljen artikulirano i dosljedno, dajući tom teatarskom remakeu realističnu autentičnost bez koje predstava ne bi funkcionirala. Slikovitosti ambijenta i mentaliteta svakako pridonosi i atmosferična etno glazba skupine Cinkuši, koja je obradila i doradila izvornu glazbenu temu iz serije.
Zaplet "Gruntovčana" vrti se oko nastojanja suseljana da nekako utječu na to da trasa planirane ceste ide tako da za rušenje ne bude predviđena niti jedna od njihovih kuća, a da pritom najbolje unovče vlastite posjede. U svemu tome, najdeblji će kraj, naravno, izvući jedini istinski dobar čovjek među njima, Dudek.
Balansirajući neprekidno na oštrici između tragičnog i komičnog, Kerempuhovi "Gruntovčani" grade dirljivi teatarski slalom usponima i padovima mikrosvijeta fiktivnoga sela u čijim se stanovnicima tragikomično ogleda raspon ljudskog karaktera u svoj svojoj punini, sve do katarzičnog kraja u eksploziji emocija koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....