Gledajući ‘Let iznad kukavičjeg gnijezda‘ u Osijeku, misli su mi hitale ka pokojnom Robertu Torreu, psihijatru

Dražen Ferenčina (1967.) s godinama režira sve složenije predstave. Nisam ih gledao, naravno, baš sve, no znao bih da se ranije upustio u štogod ovakvo: da režira dvoipolsatnu antipsihatrijsku dramu s vrlo mnogo likova, osamnaest, i još da taj rad ima i ozbiljan komercijalni potencijal. Radnja je tužna i depresivna dozlaboga, ali ovdje se, strpljivo provocira empatija u publici, stanje iz koje dolazi i smijeh prepoznavanja, suosjećajan. Glumci su inspirirani, uloge zanimljive, tempo nije monoton, razvoj jest likova očit, cjelina zbivanja jasna, sa svakim klimaksom i antiklimaksom u pogodnom momentu.

"Let iznad kukavičjeg gnijezda" jest slavan roman Amerikanca Kena Keseya (1934.), još slavniji film Miloša Formana iz...