GLUMICA KOJU JE PROSLAVILA ULOGA SESTRE HELGE U NAŠOJ MALOJ KLINICI 'Ponosna sam, odana i iskrena. Kad ne glumim, vrijeme za sebe nalazim u šumi'

Glumica Jadranka Đokić, najširoj publici najpoznatija kao sestra Helga u “Našoj maloj klinici”, posljednje je četiri godine u zagrebačkom HNK gdje je lani dobila kućnu nagradu “Mila Dimitrijević” za ulogu Pauline u Shakespeareovoj “Zimskoj priči”, i ne samo za nju. Nakon jedne nagrađene šekspirijanske uloge sada joj uslijedila nova, Janusz Kica dodijelio joj je ulogu Cordelije u “Kralju Learu”, amblematsku ulogu kraljeve kćeri koja odbija ocu laskati kako bi mu dokazala ljubav te slatkorječivošću uzeti sebi veći dio nasljedstva. Cijena koju će Cordelia platiti za svoju principijelnost jest ta da će je Lear razbaštiniti...

‘Learova’ pitanja

- Cordelia s prvom rečenicom koju izgovori otvori ponor i izazove oluju kako u srcu svoga oca, tako i u cijelom kraljevstvu. Zatim je nema do samog kraja komada. Proces traženja i ispitivanja je u tijeku pa je teže o njemu govoriti negoli probati. Jedan dan si siguran u nešto, a već sljedeći dovedeš to u pitanje. No, uzbuđenje se krije u onome što ne znaš, a ne u onome što poznaješ. ‘Kralj Lear’ je težak, zanimljiv i mračan komad.

Otvara pitanja o ljubavi, istini, odnosima unutar obitelji, ljudima i onome što su u stanju jedan drugome napraviti, ali i o tome što sve ljudi mogu podnijeti - reći će prvakinja Drame HNK Zagreb o predstavi čija je premijera 23. veljače u HNK. Koje su zajedničke osobine između Jadranke Đokić i Shakespeareove junakinje?

- Rekla bih da su nam odanost, iskrenost i ponos zajedničke crte.

Negdje u vrijeme kada je Jadranka Đokić počela studirati igrao je u zagrebačkom HNK “Kralj Lear” s pokojnim Vanjom Drachom u naslovnoj ulozi i Natašom Dorčić kao Cordelijom.

- Nisam uspjela vidjeti tu predstavu, ali sam imala sreću igrati uz Dracha, i to u prvoj predstavi koju sam radila s Januszom Kicom, ‘Krijesnice’. A s Kicom evo radim već četvrtu predstavu i uvijek je taj rad divna avantura i putovanje. S Natašom Dorčić nisam razgovarala o ulozi, što ne znači da neću. Doduše, onda kada već uspostavim svoj put u odnosu na našu predstavu za koju se nadam da će biti suvremena i relevantna inscenacija moralnog i fizičkog raspada.

Incestuozno

U svojim zapisima “Divlja sloboda” Anja Šovagović Despot - koja je isto tako igrala Cordeliju, i to s vlastitim ocem kao Learom, s pokojnim Fabijanom Šovagovićem - objasnila je kako je uloga Cordelije za nju bila preispitivanje odnosa s tatom. U njezinu slučaju dvostruko, i glumačko i privatno. Na koja razmišljanja u vezi kćeri i očeva Cordelijina priča navodi Jadranku Đokić?

- Zanima me u ‘Learu’ što se događalo u odnosima prije onoga što publika vidi, što je to što dovodi do prve scene u komadu, podjele kraljevstva. Zanima me što se događa kada ljubav prema djetetu prelazi granice roditeljstva. Jer, ljubomorno željeti zadržati za sebe ljubav jedne kćeri prilično je incestuozno .

Naslovnu ulogu, kralja Leara, igra ex-YU zvijezda Predrag Miki Manojlović, Miki Rubiroza iz kultne prijeratne serije kojoj je koscenarist Rajko Grlić.

- Prvi put zajedno radimo u kazalištu. Imamo super komunikaciju od početka, kao da se već dugo poznajemo. Užitak je gledati ga kako misli i radi. Pojavit ćemo se zajedno i u novom filmu Bobe Jelčića ‘Sam samcat’. Tek u jednoj sceni, u kojoj sam ja prijateljica bivše supruge glavnoga junaka. Posjećuje me na poslu u želji da sazna nešto o trenutnim razmišljanjima svoje bivše.

Film je priča o raspadu braka i borbi za skrbništvo nad djetetom, ispričana iz očeva kuta i mislim da će mnoge dirnuti. S veseljem iščekujem projekciju, neću prejudicirati, ali osjećam divan film. Tema kojom se bavi, scenarij, redatelj, cijela ekipa koju je Bobo okupio obećava - najavljuje novi film kazališnog i filmskog redatelja.

Prethodne suradnje s Bobom Jelčićem odigrale su bitan moment njezine karijere. Glumila je u njegovu najvećem hitu “S druge strane”, koji je jedina hrvatska predstava koja je gostovala u nekom francuskom nacionalnom teatru, u La Collineu.

Bobo Jelčić

- Zapravo smo već na Akademiji, kao studenti, dobili mogućnost raditi u eksperimentalnoj klasi Bobe Jelčića i Nataše Rajković. Kasnije je klasu Bobo vodio samostalno. Taj proces me probudio i zadržao na Akademiji jer je na fantastičan način komunicirao i moja poimanja o kazalištu i glumi. ‘S druge strane’ je naša prva profesionalna suradnja.

Ujedno i predstava koja je prethodila mom angažmanu u Zagrebačkom kazalištu mladih. Jako sam voljela tu predstavu, zbog njene jednostavnosti prepune prave kazališne magije i ozbiljnih pitanja i odgovora. Zbog originalnosti, koja je donijela prepoznavanje hrvatskog kazališta izvan naših granica, bila je na svim festivalima, uključujući i taj veliki, Festival d’Automne, u Parizu. Žao mi je da je takav biser skinut s repertoara.

Tako važne predstave jednostavno bi trebalo njegovati i čuvati od gašenja - razmišlja glumica koja trenutačno igra u seriji “Ko te šiša”. Tamo glumi Božičinu kći Lili. Božica je Ksenija Marinković.

U zagrebačkom HNK možda je jednu Alise dobila lani nagradu čitatelja Slobodne Dalmacije na Marulovim danima. Alisa je ujedno i uloga u koju je spisateljica Tena Štivičić, dobitnica nagrade Susan Smith Blackburn Prize, unijela, dojam je, ponajviše osobnog.

Pitanje za Tenu

- To je pitanje za Tenu, koliko je ona vlastite priče unijela u Alisu. Sigurna sam da je Alisa drugačija od Tene, a opet ima neke sličnosti i podudarnosti, kao što se unosi u svaki lik. Ono što je mene ‘ponijelo’ su vlastita prepoznavanja i osjećanja - govori o liku koji se u drami grozi postratnog poretka u kojem caruju novopečeni bogataši sumnjiva poštenja koji svojim novcem kupuju naklonost osiromašene srednje građanske klase.

Jadranka Đokić rođena je u Puli. Njezini afiniteti prema glumi prvi put su se realizirali u dramskom studiju INK Pula, pod mentorstvom Roberta Raponje.

- U studio me dovela nastavnica hrvatskog jezika u Gimnaziji, Meri Šimunov. Bila je moja mentorica recitatorstva u srednjoj školi i uputila me u Istarsko narodno kazalište na audiciju. Zlata vrijedi nastavnik koji te zapravo vidi. Beskrajno sam joj zahvalna.

To vrijeme provedeno u studiju je, osim trajnih prijateljstava i dragocjenih iskustava, donijelo za mene na osobnom planu oslobađanje, otvaranje, povezivanje sa sobom i svojim željama. Studio je bila ozbiljna škola u kojoj smo sazrijevali privatno i profesionalno - sjeća se glumica kojoj je najdraže slobodno vrijeme ono koje je provedeno kod kuće i u druženju s prijateljima.

Preporuke

- Pored toga, hodanje šumom čista je meditacija i vrijeme posvećeno isključivo meni. Kada nemam predstavu ili probu trudim se pogledati i što više predstava kako u zagrebačkom HNK, tako i u ITD-u, ZKM-u, Gavelli, Exitu, Kerempuhu. Od naslova na repertoaru preporučila bih publici ‘Ciganina, ali najljepšeg’ u HNK, ‘Pluća’ u Exitu. Što se kina tiče, filmove ‘Kvadrat’ i ‘Osmi povjerenik’ - izdvaja predstave i filmove.

Koja joj je najinteresantnija osoba i profesionalac od veterana HNK, glumaca u pedesetim, šezdesetim?

- Najbliži mi je Livio Badurina, naše poznanstvo seže još od Akademije kada je bio asistent glume na našoj klasi, tako da ga najdulje i poznajem. Volim kako razmišlja i živi umjetnost. Postoje ljudi s kojima se srećem češće, ovisno o predstavama koje radimo. Svatko od njih nosi snažnu osobnost i posebnost, kako profesionalnu tako i ljudsku. Spram svih imam poštovanje.

Znanje i iskustva koje nose su dragocjena - završava glumica koja je dosad imala tridesetak uloga u filmovima i serijama, gdje je u kinematografiji jedna od istaknutijih uloga prevarene supruge u Ogrestinu filmu “Iz stakla”.