Gordana Vnuk: Na Eurokazu smo vidjeli najznačajnije zvijezde novog kazališta

Nekada je Zagreb u lipnju živio u duhu Eurokaza, festivala novog kazališta. A to je kazalište bilo drukčije i često šokantno - Rosas, La Fura dels Baus, Raffaello Sanzio - tek su najrazvikanija imena među tristotinjak predstava koje smo vidjeli od 1987. do 2013., kada je festival evoluirao u produkcijsku platformu. "Eurokaz: trošenje vremena" upravo je predstavljena monografija festivala koji je u kolektivnoj memoriji više generacija ostao zapamćen kao formativni kulturni događaj.

"Naša publika mogla je ravnopravno s ostatkom Europe vidjeti najznačajnije zvijezde u usponu novog kazališta, neke od njih na početku karijere i prije publike drugdje u svijetu", kaže Gordana Vnuk, utemeljiteljica Eurokaza i njegova umjetnička ravnateljica, koja i urednički potpisuje monografiju.

Vnuk nije sklona sentimentalizmu, nego - emotivnoj odlučnosti. "Kada smo donijeli odluku o transformaciji festivala u produkcijsku kuću, imali smo plemenitu namjeru. Umjesto u sve skuplja gostovanja, investirat ćemo u hrvatsku scensku inovaciju, u proizvodnju neprofitnog domaćeg kazališta, u međunarodne suradnje, i to sve učinkovitije i jeftinije od hrvatskih mastodontskih institucija", navodi. No, ni država ni Grad nisu imali sluha za takav koncept, tako da je Eurokaz danas tek na 20 posto prijašnjeg budžeta. Što ga ne sprečava u radu na novim predstavama, poput vrlo hvaljenih "Glembajevih" u režiji Branka Brezovca. Ili pak ugošćavanja izuzetnih produkcija poput slovačke predstave "Majstor i Margarita" prije dvije godine u šatoru pokraj Močvare.

A što danas radi Vnuk? "Uplovila sam u mirnije vode, šetam psa i kopam po arhivama. U posljednje vrijeme glavno mi je odredište Kina, gdje sam članica programskog savjeta International Theatre Town Alliancea (ITTA),koji predlaže programe za kazališni grad Yue Opera Town pokraj Shengzhoua. To je fascinantan kulturni projekt, gradi se čitav jedan grad namijenjen isključivo kulturi. Ono što je meni tu privlačno pokušaj je kineske kulturne politike da raskrsti sa socijalističkim idealizmom i revolucionarnom retorikom i da se otvori intelektualnoj radoznalosti."