Michaela Mabinty DePrince, koja je bila inspiracija mnogima u svijetu baleta i šire, umrla je u 29. godini, objavila je njezina glasnogovornica na svojoj Instagram stranici. Ne zna se koji je bio uzrok njezine smrti u tako mladoj dobi. Kako su napisali: "Njezina nepokolebljiva predanost umjetnosti, njezini humanitarni napori i njezina hrabrost u prevladavanju nezamislivih izazova zauvijek će nas nadahnjivati. Stajala je kao svjetionik nade za mnoge, pokazujući da bez obzira na prepreke, ljepota i veličina mogu se uzdići iz najmračnijih mjesta."
"Zaista sam u stanju šoka i duboke tuge. Moja prekrasna sestra više nije ovdje", napisala je Mia DePrince, i nastavila: "Od samog početka naše priče u Africi, spavajući na zajedničkoj prostirci u sirotištu, Michaela i ja smo izmišljale vlastite glazbene kazališne predstave i glumile ih. Stvorile smo vlastite balete... Nakon što smo posvojene, naši su roditelji poticali naše snove i pojavila se prekrasna, graciozna balerina kakvu su mnogi od vas poznavali. Bila je inspiracija svima."
O njoj je i napisana knjiga, objavljena prije deset godina, kada joj je bilo devetnaest, pod nazivom "Taking Flight: From War Orphan to Star Ballerina", u kojoj je opisala kako je, osim što je bila siroče, bila i izolirana od druge djece zbog vitiliga. Zvali su je "đavoljim djetetom".
Posvojio ju je 1999., kada joj je bilo četiri godine, par iz New Jerseyja, Elaine i Charles DePrince, pa je krenula na balet. Dobila je i stipendiju za školu nazvanu po Jacqueline Kennedy Onassis.
Kako piše Guardian, rođena je kao Mabinty Bangura u Sijera Leoneu. DePrince je poslana u sirotište s tri godine, nakon što su joj oba roditelja poginula u građanskom ratu u zemlji. U sirotištu je doživjela maltretiranje i pothranjenost, rekla je za Associated Press 2012. godine. "Izgubila sam oba roditelja, tako da sam bila u sirotištu oko godinu dana i nisu me dobro tretirali jer sam imala vitiligo", rekla je tada, opisujući kako je zbog depigmentacije kože bila izolirana. "Bili smo rangirani kao brojevi, a broj 27 je bio najmanje omiljen i to je bio moj broj, tako da sam dobila najmanje hrane, najmanje odjeće..."
Nakon što je primila vijest da će sirotište biti bombardirano, DePrince je opisala kako je bosonoga hodala kilometrima i kilometrima da bi stigla do izbjegličkog kampa. Njezina majka, koja ju je posvojila, rekla je da je Michaela bila "bolesna i traumatizirana ratom", s upalom krajnika, groznicom, mononukleozom i natečenim zglobovima. DePrince je, dakle, imala četiri godine kada je posvojena i preselila se u Sjedinjene Države. Njezina strast prema baletu, kako je opisala i njezina sestra nakon smrti, počela je još dok je bila kao mlada djevojka u Sijera Leoneu kada je vidjela fotografiju balerine. No unatoč tome što je počela trenirati balet s pet godina, i dalje je život nije mazio. Kad joj je bilo osam godina, rečeno joj je da Amerika nije spremna za crnu balerinu, iako je odabrana za ulogu Marije u "Orašaru". Kad je imala devet godina, učiteljica je rekla njezinoj majci da crne djevojke nisu vrijedne ulaganja novca. DePrince je na kraju pohađala Rock School for Dance Education, prestižnu i selektivnu baletnu školu.
Sa 17 godina prikazana je u dokumentarcu "First Position", koji prati šest plesača dok se pripremaju za Youth America Grand Prix. U Plesnom kazalištu u Harlemu bila je najmlađa vodeća plesačica u povijesti kazališta.
Publika koja nije upoznata s baletom mogla bi prepoznati DePrince iz pjesme "Lemonade" Beyoncé, a nastupala je i s Madonnom. Godine 2021. pridružila se Bostonskom baletu. Te je godine odigrala glavnu ulogu u baletnom filmu "Coppélia". Sudjelovala je i u "Plesu sa zvijezdama".
DePrince je novinarima ispričala da su joj crni plesači koji su došli prije nje pomogli motivirati je, unatoč tome što je doživjela rasizam i ksenofobiju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....