Kako je Ivica Buljan suočio ovaj Zagreb i Danila Kiša

Grobnica za Borisa Davidoviča” bilo je jedno od onih gostovanja koje ne samo ispuni gledalište do posljednjeg mjesta, nego se dodatni stolci stavljaju na pozornicu, a sjati se uglavnom “alternativniji” dio premijerne publike. Bili su tu (iznimno) Slavko Goldstein, koji se prvi 1976., nakon odbijenice u Beogradu, usudio objaviti “Grobnicu”, pa je ona prvi put izišla u Zagrebu, pomno opremljena. U jednom trenutku glumac - gol-golcat, u pederskoj koreografiji, što reći - uzeo je torbicu gospođe koja je do g. Slavka sjedila i počeo kopati po njoj, g. Slavko se bacio u obranu damina integriteta, ali ga je ona zaustavila…

Prljavo, raspojasano

Bila je tu operna pjevačica Dunja Vejzović sa suprugom, kunsthisoričar Zvonko Maković, izdavački par Serdarević, urednik Zoran Maljković, leksikograf Vlaho Bogišić, a na suprotnom kraju reda također leksikograf Velimir Visković (koji (i) o Bogišiću upravo piše paskvilu u Republici, kao da to priliči njegovim godinama i intelektualnom kapitalu koji je do sada trebao steći), bračni par Tedeschi, supruga mu Maja uobičajeno plavičasto napudrana, u senzacionalnim najmodernijim crnim sandalama, kao da je pošla u drvarnicu priskrbiti ogrjev… Nina Violić maskirana u bubamaru, dramaturg Darko Lukić… Mani Gotovac je malo zakasnila, pa su je nakon početka pustili, u prvi red, tako da je gotovo “ušla” u predstavu, riskirajući razna oštećenja, jer doista, bila je to jedna od onih prljavih, raspojasanih, razjarenih, uzavrelih, masnih, a ovaj put i kanti leda puna predstava, s prljavim golim muškim torzima, zna to Buljan...

Osobno mi je žao što predstavu nismo u Jutarnjem najavili kroz razgovor s nekim od glumaca, recimo Stipom Kostanićem koji s brkovima fenomenalno izgleda, a ostalo je još i bolje. On nosi teret priče koja kruži našim velegradićem, da se u predstavi “događa seks”… a zapravo Stipe samo nedužno svali glumicu na pod, ogoli je, potom i sebe, i počinje velikom brzinom činiti one pokrete… pomisliti da se tu zbiva seks može samo onaj tko se nikad u sličnom zlu nije zatekao. Stipe i Aleksandra Janković nemaju u poludjelom ritmu predstave vremena ni za najnužnije predradnje za taj čin. Hrabrost odavno nije potrebna za skidanje na pozornici, a za seks je potrebno nešto drugo.

Poetički nastavak

Mnoštvo gay publike osudilo me na razgovor s urednikom Nenadom Rizvanovićem, šalim se, Rizva, bilo mi je zadovoljstvo, a pretresli smo i književne teme, Gjalskog Julijani Matanović za knjigu “I na početku i na kraju bijaše kava” (vidiš, tata, umjesto da si inzistirao na Fichteu, trebala sam, kako kaže književna kritičarka Jagna Pogačnik, “ležereno ispijati kavu”, pa bi i od mene nešto bilo), a i o pet finalista nagrade Tportala. Može te knjiga smoriti, veli Rizva, ali ako među pet finalista nemaš Jergovića, tu nešto ne valja...

I da, predstava jest poetički nastavak “Garaže” - da, Kiša je odgledao i protagonist “Garaže”, odlični mladi Vedran Živolić - ali zašto bi Kiš na sceni trebao biti umiven, nemam pojma.