Riječki HNK Ivana pl. Zajca pokrenulo je nedavno na svojoj web stranici rubriku "Transparentno kazalište" u kojoj će, kako su to pojasnili, "progovarati o svim aktualnim temama vezanim ponajprije uz poslovanje Kazališta". U HNK kažu da im je namjera "svakoj dobronamjernoj čitateljici i čitatelju, građanki i građaninu Rijeke", njihovoj publici, omogućiti da o poslovanju Kazališta, "njihovim poslovnim situacijama, izazovima, odlukama i planovima", "najprije ili barem istovremeno doznaju, potpuno otvoreno", od njih samih, kako bi se temama pristupilo "na način koji je informiran, stručan i korektan, a ne proizvoljan, površan i - nažalost nerijetko - zlonamjeran".

Ova inicijativa Kazališta, koja se počela razvijati u neku vrstu performansa intendanta Marina Blaževića, ima svoju povijest bolesti u dugogodišnjem natezanju intendanta s dijelom lokalnih riječkih medija, kao i lokalne kulturne scene, oko financija HNK, cijena pojedinih projekata, ugovora s pojedinim umjetnicima i ostalim temama kod kojih se propitkivao način trošenja javnog novca.

Financije riječkog HNK stara su boljka još od vremena bivše intendantice Nade Matošević koja je iza sebe ostavila preko 4 milijuna kuna minusa, a intendantura joj je završila podizanjem kaznene prijave protiv nje, i ta milijunska rupa do današnjeg dana nije do kraja sanirana (plan sanacije proteže se do 2025. godine). Korona kriza je, pak, zadala novi udarac riječkog HNK čiji su gubici od prodaje ulaznica, po sadašnjim procjenama, oko 60 posto i mogli bi doseći skoro četiri milijuna kuna.

Originalna teza

S "Transparentnim kazalištem" Blažević je, očito nezadovoljan načinom kako mediji prate poslovanje kazališta, odlučio plasirati vlastiti medij, s pitanjima, odgovorima, tezama, pojašnjenjima i uz mnoštvo brojki koje sada postaju javne i lako dostupne. Za sada je, pak, najveću buru podigla objava pod naslovom "Poklon Kazalištu i Gradu Rijeci od dva milijuna kuna". Tu HNK do detalja razvija dosta originalnu tezu kako su intendant i ravnateljice i ravnatelji pojedinih ansambala, radeći na predstavama kao redatelji, dramaturzi i slično, dakle stvari koje im nisu u opisu posla, Rijeci, u stvari, poklonili dva milijuna kuna. Od toga je Blažević, koji je režirao i dramatizirao i opere i drame (posljednja režija mu je "Vježbanje života - drugi put"), građankama i građanima Rijeke “poklonio“ otprilike pola tog iznosa.

"Ne, u opisu posla ravnateljica, ravnatelja i intendanata NIJE režiranje, koreografiranje, dizajniranje svjetla, dramaturški rad na predstavi, scenografija itd. Njihovi ravnateljski ugovori odnose se na produkcijsko, administrativno i umjetničko organiziranje, vođenje i osmišljavanje cjelokupnog dramskog, opernog, koncertnog, baletnog i plesnog programa te rada ansambala za koje su odgovorni, odnosno cijele nacionalne kazališne ustanove u slučaju intendanta. Uobičajena je, međutim, praksa u mnogim kazalištima i opernim kućama u svijetu da ravnatelji i intendanti povremeno režiraju, koreografiraju i obavljaju druge autorske poslove u kazalištu u kojem rade i da za te poslove, što je regulirano posebnim ugovorima, dobivaju i honorare, pored ravnateljske plaće. Tako se, međutim, ne radi u riječkom HNK", stoji na web stranici Kazališta.

Da ne bude zabune, ravnateljicama, ravnateljima i intendantu za umjetnički rad ne plaćaju se ni prekovremeni sati. Tezu o besplatnim režijama i dramaturgijama koje je "poklonio" svojem gradu Blažević je naznačio još proljetos, odgovarajući na pitanja o 128 tisuća kuna koje je dobio za izradu koncepta otvaranja Europske prijestolnice kulture u riječkoj luci, održanog 1. veljače ove godine. Sada su ti "pokloni" dobili svoju konkretnu cijenu, što nije prošlo bez reakcije, tako da je rasprava o tom "imaginarnom" novcu otišla u prilično zanimljivom smjeru.

Otvoreno pismo SPID-a

Naime, u cjenicima kojima se potkrepljuje poklonjenih dva milijuna kuna, vrijednost rada na dramaturgiji pojedine predstave u riječkom HNK procjenjuje se na pet tisuća eura bruto. Na to je vrlo brzo reagirala udruga SPID, odnosno Savez scenarista i pisaca izvedbenih djela, koji u svojem otvorenom pismu navode da iskustva njihovih članica i članova koji su obavljali posao dramaturgije izvedbe u HNK Zajc govore kako je njihov zajednički prosjek znatno manji i doseže tek otprilike 2300 eura bruto.

Osim razlike u proklamiranim i realnim honorarima, pismo SPID-a apostrofira još jedan problem, a to je praksa da intendant i ravnatelji sami režiraju i dramatiziraju predstave i na taj način štede novac Kazalištu, što se, na prvi pogled, čini kao racionalna upravljačka politika. U SPID-u ističu da se time, u stvari, slobodnim umjetnicima, autoricama i autorima koji pokrivaju široko polje rada u kazalištima, oduzima prostor za rad. Kažu da smatraju da zadatak i misija intendanta i ravnatelja u odnosu prema budžetu ne bi trebala biti štednja sama po sebi, već optimalno ulaganje budžeta u programsku djelatnost koja će publici osigurati "raznovrsno autorsko, umjetničko i poetičko promišljanje medija kazališta".

SPID broji 94 članica i članova i, kako su nam rekli u razgovoru, a istupaju kao kolektiv, ne kao pojedinci, formiranje cjenika nešto je na čemu već dugo vrijeme rade. Kažu da je honorar od dvije tisuće eura neto, pa i manje od toga, za dramaturge slobodne umjetnike uobičajen kod angažmana s četiri hrvatska nacionalna kazališta, a takav angažman ponekad podrazumijeva i po šest mjeseci vrlo intenzivnog rada.

U SPID-u priznaju da praksa gdje rukovodioci u pojedinim kazalištima rade predstave nije neuobičajena. U riječkom HNK, međutim, to, umjesto privremene mjere štednje, kako kažu u SPID-u, posljednjih godina postaje princip rada. Intendant HNK Marin Blažević ističe da su do cifre od pet tisuća eura za honorar za dramaturgiju došli računajući prosjek.

Broj premijera

- Tu se ne radi o standardnoj cijeni, niti cjeniku. Naravno da ima onih dramaturginja i dramaturga koji su tijekom pregovora pristali na niži iznos, a nekima se više ne bi niti ponudilo, no ima i onih koji su plaćeni znatno više. To ovisi o nečemu što, bojim se, kolegice i kolege u SPID-u ne shvaćaju.

Naprosto, nemaju svi iste statuse, reference, kompetencije, pa tako niti iste honorare, ili ako hoćete tržišnom terminologijom: nemaju svi istu cijenu - kaže Blažević, dodajući da je HNK u Rijeci radio s mnogim umjetnicima iz Hrvatske i inozemstva koji u jednadžbu prosjeka unose veći iznos.

- Nije točno niti da neki hrvatski dramaturzi nisu dobili cijenu koju smo naveli kao prosjek - kaže Blažević - a valjda se podrazumijeva i da ne može biti ista cijena dramaturškog rada u opernoj predstavi, ili u dramskim spektaklima "Leica format", "Vježbanje života" ili "Michelangelo" s jedne strane, i eksperimentalnom plesnom projektu s četiri plesača za 30 gledatelja - kaže. Blažević kaže i da to što je naveden prosjek od pet tisuća eura bruto za dramaturgiju, a 10.000 eura bruto za režiju, ne znači da bi nužno on ili netko od ravnatelja, da je pregovarao s nekim drugim kazalištem, dobio taj honorar.

Za objavu o poklonjenom radu odlučili su se, kaže, zato što ljudi u kazališnoj zajednici, medijima i politici ne razumiju kako funkcionira kazališna produkcija. - Često se podrazumijeva da bi umjetnički rad intendanata i ravnatelja trebao biti besplatan - kaže Blažević, dodajući da se takav rad, prema njegovim informacijama, honorira u drugim hrvatskim kazalištima, kao i u inozemstvu. - Normalno je u svijetu da se potpisuje poseban ugovor za menadžerski posao i poseban ugovor za umjetnički posao, pod određenim uvjetima - kaže intendant.

Što se tiče kritike da intendanti i ravnatelji, preuzimanjem redateljskih, dramaturških i ostalih poslova, slobodnim umjetnicima oduzimaju prostor za rad, Blažević kaže da bi to bilo točno kada bi HNK u Rijeci producirao onaj broj premijera koji, primjerice, godišnje produciraju HNK u Splitu, Osijeku ili Zagrebu. - Riječki HNK godišnje producira značajno veći broj premijera od drugih nacionalnh kazališta.

Kad radimo "pro bono", mi ne oduzimamo produkcije vanjskim suradnicima nego povećavamo broj premijera za riječku publiku u odnosu na obavezan broj koji određuje naš osnivač, Grad Rijeka. U proteklih šest sezona, dakle dvije koje sam bio ravnatelj Opere i četiri kao intendant, producirali smo preko 80 premijera. Od toga, 20 smo radili bilo Maša Kolar kao koreografkinja, Renata Carola Gatica kao redateljica ili ja kao redatelj. Višak produkcije naravno da utječe na porast broja gledatelja i porast vlastitih prihoda od prodaje programa, da ne govorim o sponzorima, financiranju iz europskih fondova itd. - kaže Blažević.