NOVA KAZALIŠNA PREDSTAVA

KIKLOP SE VRAĆA NAKON 40 GODINA Franjo Dijak novi je Melkior nakon Rade Šerbedžije, Despota i Frane Lasića

Franjo Dijak
 Bruno Konjević / CROPIX
 

Prvi kazališni Melkior u praizvedbi Marinkovićeva “Kiklopa” 1976. u HNK, u režiji Koste Spaića, bio je Rade Šerbedžija. 10 godina kasnije u obnovljenoj predstavi igrao ga je Dragan Despot.

Hrabra odluka

U međuvremenu, u prvoj filmskoj ekranizaciji “Kiklopa” Šerbedžija se prometnuo u Uga, a redatelj Antun Vrdoljak ulogu Melkiora povjerio je pjevaču hitova “Zagrljeni” i “Volim te budalo mala” Frani Lasiću. Jedan od najvažnijih romana hrvatske literature nije najjednostavnije adaptibilno djelo za kazalište, no dramsko kazalište Gavella više od 40 godina nakon prve praizvedbe u teatru i manje od četiri desetljeća nakon filmske ekranizacije “Kiklopa” ipak ga se usudilo staviti na repertoar. Predstavu je prvo trebao režirati Zlatko Sviben, no nakon nesuglasica glumaca u predstavi i redatelja Svibena za vrijeme višesatnih proba u Gavelli krajem prošle godine na redateljsko mjesto odlukom direktora Gavelle Dražena Ferenčine dolazi Saša Anočić, najpoznatiji kao redatelj “Kauboja”.

Novi je Melkior u premijeri 22. veljače Gavellin prvak Franjo Dijak. U usporedbi s filmom i 1982. godinom, Maestro je kod Antuna Vrdoljaka bio Ljuba Tadić, a sad je to Dražen Kühn. Ugo je bio Rade Šerbedžija, a u Gavelli je Živko Anočić. Atma je bio pokojni Relja Bašić, a u toj ulozi je Filip Šovagović. Ljepotice i za Melkiora fatalne žene Enku i Vivijanu, što su u filmu bile Mira Furlan i Maria Baxa sada igraju Martina Čvek i Dijana Vidušin.

Razloge zbog kojih je odlučio da u kazalište ponovo vrati djelo iz vrha hrvatske književnosti, no delikatno za scensko postavljanje, počevši samo od činjenice da se dosta stvari događa isključivo u Melkiorovoj glavi, objasnio je ravnatelj Gavelle Dražen Ferenčina.

Zlatni Studio

- Više od četiri desetljeća prošlo je otkako je ‘Kiklop’ prvi put bio na kazališnoj sceni. Gavella ima 46 glumaca u ansamblu, valja ih uposliti, ali i testirati mogu li se umjetnički nositi s nečim kao što je Marinkovićev roman. Kad je riječ o pojedinostima režije i scenografije, kazališni jezik 21. stoljeća ne mora uvijek funkcionirati u hiperrealizmu, pogotovo ne u slučaju redatelja Anočića koji je prvenstveno redatelj talenta, mašte, znakova i simbola, a ne raskošnih scenografija. I ja jedva čekam da vidim kako će predstava izgledati - kaže Ferenčina, koji je prošli vikend primio Zlatni Studio za najbolju kazališnu predstavu “Rikard III.”.

Svako se novo uprizorenje “Kiklopa” mora nositi s uspomenama na Spaićev i Vrdoljakov “Kiklop”.

screenshot
Film Kiklop

Izgubljen scenarij

- Vrdoljakov film i Franu Lasića smo svi gledali, no ja se nadam da će Franjo Dijak ući u kolektivnu memoriju kao novi Melkior. Još tijekom nastanka dramatizacije razgovarao sam s Tončijem Vrdoljakom koji mi je ispričao svoja iskustva rada na ‘Kiklopu’. Bio mi je spreman ponuditi filmski scenarij na uvid, no ispostavilo se da je scenarij izgubljen. Nije me to začudilo jer smo isti problem ustanovili i kad smo u kazalištu radili mnogo mlađi film, Brešanov ‘Kako je počeo rat na mom otoku’ - otkriva direktor Gavelle, poručujući da publiku 22. veljače u Gavelli čekaju ugodna iznenađenja.

Teatrolog i bivši dekan Akademije dramske umjetnosti Vjeran Zuppa sjeća se HNK-ovog “Kiklopa” iz 1976.

- Bio sam ravnodušan prema toj Spaićevoj predstavi, nije bila ni dobra niti loša, nego nekako konvencionalna. Zanimljivo mi je bilo gledati tada tek mladog Radu. Mislim da je u redu da se s Marinkovićevim romanom ponovo pokuša - rekao je Zuppa.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
20. prosinac 2024 06:04