Krešimir Dolenčić: Čarobna frula’ jedna je od mojih najdražih predstava

U obljetničkoj godini velikog skladatelja Wolfganga Amadeusa Mozarta , Zagrebačko kazalište lutaka, kao svoj doprinos proslavi, ponovno je na svoj repertoar uvrstilo predstavu “Čarobna frula”, a s redateljem Krešimirom Dolenčićem, koji se prvi put okušao u lutkarskoj režiji, porazgovarali smo nakon prve ovogodišnje izvedbe obnovljene predstave.

Nakon 2006. Zagrebačko kazalište lutaka odlučilo je opet postaviti lutkarsku izvedbu opere “Čarobna frula”. Koji je bio povod za ponovno postavljanje predstave i po čemu se ova predstava razlikuje od one iz 2006.?

- Povod je dvojak. S jedne strane radi se o doista jednoj od najuspješnijih predstava Zagrebačkog kazališta lutaka, koja je odigrana preko stotinu puta, a publika je cijelo ovo vrijeme traži i dalje. Prekinula se igrati zbog “više sile”, pa je ovo više nastavak nego ponovno postavljanje - na moje veliko veselje, jer se radi o jednoj od mojih najdražih predstava. Veseli me da se ponovo okupio gotovo potpuno isti ansambl i da smo osvježili onu radost koju smo imali radeći prije nekoliko godina. A drugi, konkretan povod je i poziv s Beogradskih muzičkih svečanosti.

Najbolja Kraljica noći

Neki od opernih pjevača koji nastupaju u predstavi već su stekli veliku popularnost, poput tenora Tomislava Mužeka. Možete li ukratko predstaviti ansambl predstave?

- U “Čarobnoj fruli” nastupa glumački ansambl Zagrebačkog kazališta lutaka i kao glumci-lutkari, ali i kao glumci bez lutaka. Pjevači koji su snimili matricu nastupaju po velikim opernim kućama svijeta i zapravo se takva podjela nije u Hrvatskoj nikada skupila. Tomislav Mužek samo je jedan od njih. Tu je i Ana Durlovska, danas među najboljim tumačima “Kraljice noći” na svijetu. Tu je Valentina Fijačko, naša velika zvijezda, pa bas Ante Jerkunića, člana Berlinske opere, sjajni Ozren Bilušić... Sve je snimljeno na hrvatskom uz veliki trud i dragoga Stanka Juzbašića, nevidljivog “maestra” ove predstave.

Svi vole Mozarta

Je li predstava, onako kako ste je vi zamislili, dakle kao spoj lutkarstva i živih glumaca, namijenjena samo djeci, ili i odraslima?

- Mozarta vole i obožavaju i bebe i odrasli. Nikada dosta tog osjećaja mira, sreće i spokoja koji ti može dati ta glazba. Priča, koju je Ana Tonković Dolenčić napisala i adaptirala, točno slijedi libreto, ali je i prepuna sjajnih scena koje ovu operu približavaju apsolutno svima. Tako da nam je uvijek i hrpa odraslih u publici.

U predstavi se spominju i tzv. guzovozne lutke, možete li objasniti kakve su to lutke?

- “Guzovozi” su tehnika u kojoj glumac ima malu stolicu na kotačima pomoću koje hoda, dakle noge su njegove, lutku drži u krilu i animira joj glavu i ruke. Vrlo pokretna i spektakularna tehnika. Gospodin Zlatko Bourek uveo ju je u Hrvatsku, autorski doradio i napravio čudesnih predstava na “guzovozima”.

Ovo vam je prvi put da radite lutkarsku predstavu, kako ste se snašli u novom “žanru”?

- Čudo je to raditi s glumcima čija vještina igre kroz lutku doista impresionira. A imao sam i sjajnog suradnika, našeg velikog dizajnera, crtača, kreatora, Gorana Lelasa.

S predstavom ćete sudjelovati i na već spomenutim Beogradskim muzičkim svečanostima, koliko vam znači to gostovanje?

- Čast je igrati na jednom tako značajnom festivalu, velike tradicije i ugleda. Kako čujem poprilična je navala već i za stajanja i silno nas radoznalo čekaju. Došli su vjerojatno glasi i iz Novog Sada gdje je uspjeh bio golem.