KSENIJA MARINKOVIĆ Malo spavam, živim kao vojnik. Za muškarce nemam vremena. U tramvaju glumim da nisam Ksenija

HRT je za blagdane emitirao božićno jednoepizodno izdanje humoristične TV serije “Tko te šiša” koju ćemo iduće godine od 7. siječnja gledati u redovnom terminu nedjeljom u 20 sati i gdje će jednu od glavnih uloga tumačiti izvanredna Ksenija Marinković, jedna od najboljih hrvatskih glumica, posebno omiljena među posjetiteljima kazališta, televizijskim i filmskim gledateljima.

Štakajski jezik

Rasna plavuša među glumicama, žena s osmijehom od milijun dolara, u seriji “Tko te šiša” je Božica Režek, vlasnica uniseks frizerskog salona u zagrebačkoj donjogradskoj veži, u ratu je za mušterije sa Žigmundom Štinglom, tumači ga Željko Duvnjak, brico u istom dvorištu.

- Prije no što sam počela snimati “Tko te šiša” smršavjela sam osam kilograma i onda sam za dva i pol mjeseca snimanja opet vratila svih osam, zbog nespavanja, nervoze, učenja tekstova, trčanja od seta do kazališta: na probe za “OtpisaNE” u teatru Moruzgva Ecije Ojdanić, na probe “Ciganina, ali najljepšeg” u HNK. Nije kriva nezdrava hrana, jela sam i dobru i zdravu, ali u ponoć jer prije ne bih stigla od posla – govori prvakinja zagrebačkog HNK.

Strašno joj je bio drag rad na seriji i ekipa s kojom je glumila.

- U donjogradskoj veži iz serije, osim uniseks salona i brice, nalazi se kafić ‘Kod Mateka’, Mateka tumači Jasmin Telalović, tu je zatim bivši seks shop, kojem je skinuto “s” pa se zove “ex shop”, prostor u kojem je Božičina kći s mužem Jožom. Jožu igra Robert Ugrina, a moju kći Lili Jadranka Đokić. Moju drugu kći Sanju glumi Katarina Strahinić. Likovi u seriji govore i što i šta i kaj, pa smo jezik prozvali ‘štakajski’. Miješamo sve, što je upravo jezik koji govore ljudi koji su odnekud došli u Zagreb - govori o seriji scenaristice Koraljke Meštrović i redatelja Igora Šeregija.

Ksenija Marinković u tv-seriji 'Tko te šiša'

U vrlo iščekivanoj premijeri “Ciganina, ali naljepšeg” prema romanu Kristiana Novaka, u režiji Ivice Buljana, 30. prosinca u zagrebačkom HNK Ksenija Marinković igrat će - Faniku stariju.

Dva različita svijeta

- A Ana Begić glumit će Franiku mlađu. Nas dvije smo, opet, frizerke. Tako da mi je ovo po ulogama frizerska godina, za razliku od prošlih kada sam bila medicinska sestra, u filmovima “Ustav RH”, “S one strane”, “Ti mene nosiš”. Fanika starija je pripadnik domaćih, konzervativnih Međimuraca, no ipak ima neku empatiju prema glavnome liku Mileni koja je u četrdesetima bez posla, i u vezi - koja u toj sredini nije društveno dozvoljena - sa znatno mlađim Romom. Kad je riječ o međimurskom, zabavno je, no trebalo mi je vremena i vježbi da uhvatim melodiju. Paralelno, u predstavi se govori ciganski, a on te sam od sebe povuče, pa smo se za međimurski morali otimati i čuvati od ciganskog – tumači proces rada glumica koja je se lani u ovo vrijeme morala uhvatiti piroćanskog govora zbog uloge Jevrese u hit predstavi “Ljudi od voska”.

- Bila je to neka varijanta na pola, to piroćanski je i nije. Ja sam to spremala s jednom ženom koja je iz Pirota, a živi u Beogradu, koja je, doduše, školovanija od ove moje junakinje. Napravile smo neki jezik između jer piroćanski gotovo da se ne bi ništa razumio na hrvatskoj sceni – otkriva pripreme za predstavu prema Mati Matišiću. Kolike su šanse da “Ciganin” ponovi uspjeh maestralnih “Ljudi od voska”?

- To je sasvim drugi svijet, drugačija predstava, ali ima i “Ciganin” velike šanse. “Ciganin” je toliko divna i tužna priča, predivna. Svaki put se na probi rasplačem, baš me duboko dira predstava. Svaka se žena kroz barem neku fazu svog života može poistovjetiti s glavnom junakinjom Milenom, svaki čovjek se može poistovjetiti, ako bilo kakvu vodu talasa. Milena provocira bivanjem, slobodom, samostalnošću, dok je drugi pokušavaju strpati u nivo debelih, ostavljenih, starih baba. Ja sama sebi ne dam da se tako osjećam. To je kod mene odluka kao i sve drugo. No tragedija je što se u tom komadu ta žena pronašla s nekim jako tvrdim, zeznutim ljudima koji imaju zadnje namjere – govori Ksenija Marinković.

Ksenija Marinković u predstavi 'Ciganin, ali najljepši'

Kućna atmosfera

Kad je igrala u “Ljudima od voska”, mnogi su u komadu nastojali pronaći poveznice sa stvarnim životom pisca Mate Matišića. Je li je bilo tko nazvao iz Beograda, jer u predstavi tumači nekadašnju djevojku Viktora, alter-ega pisca?

Nije me nitko iz Beograda nazvao i rekao “gde si Jevresa, dođi Jevresa” - nasmijala se glumica.

Lani kada smo razgovarali s Ksenijom Marinković povod je bio božićni film “Sve najbolje”, u režiji Snježane Tribuson. Bio je u to vrijeme aktualan i film “Ustav RH”, a na popisu njezinih televizijskih i filmskih aktivnosti u godinu dana se pojavilo još osam naslova, osim već spomenute serije “Tko te šiša”, tu je film “Lavina” Stanislava Tomića, pa “F20”, novi film Antona Arsena Ostojića, sada u postprodukciji, razni piloti… Toliko je projekata u godinu dana da se Ksenija Marinković slabo sjeća u detalje baš svakoga.

- Malo spavam… živim više-manje kao vojnik. Klinci, kći Korana i sin Kosta Kai studiraju, što sam manje doma, to im je draže. Što više snimam, to znaju da mogu više zaželjeti da nešto im kupim. Jako vole svoju mamu, haha. Ali iskreno, čitava zarada, osim na život, jer djeca mi studiraju, ide na to da rapidno smanjim ratu kredita za stan, čak ni u grad više ne idem automobilom. Djeca, što dobiju alimentaciju, to im ide za džeparac. U slobodno vrijeme najviše volim biti doma s djecom, čekiramo što je novo, kako je tko. A praznike ću provesti spavajući. Za muškarce, iskreno, nemam vremena. Dođu neki udvarači na premijere, ali nisam trenutno u fazi to apsorbirati – objašnjava. Iduće godine imat će ulogu u premijeri predstave “Peer Gynt”.

- Peer Gynt je strašno zanimljiv lik, zato što je to čovjek koji cijeli život laže. Ide linijom manjeg otpora i od sebe radi junaka. Živio je običan život i izbjegavao nešto od njega učiniti – tumači predstavu.

U posljednje vrijeme čita knjigu “Razumijevanje motivacije i emocija”, autor je Johnmarshall Reeve.

Ekipa iz tramvaja

Debela knjiga iz psihologije. Kako ja volim psihologiju i uvijek sam je rado čitala, moj sin koji studira psihologiju, donio mi je ovu knjigu. Kći je, inače, druga godina glume – priča o djeci.

Izuzetno je omiljena glumica među publikom, no ne zaustavljaju je previše na ulici ili javnom prijevozu.

- U tramvaju sjedim, gledam kroz prozor i pravim se da nisam Ksenija Marinković. Onda čujem kako govore: “Ma je, to je ona, znam je, glumica je… ma ne, ne, nije, to ona”. Neki pak misle da me znaju iz kvarta, kažu mi: “Dobar dan gospođo”. Znaju da me odnekud znaju, a ne znaju odakle me znaju. Na placu? Ne bih znala reći. U nabavu idem u tržne centre, kupujem za 10 dana, stavljam stvari u vrećice brzinom prodavačice. Ne stignem drugačije, ne stignem svako malo ići na tržnicu - kaže o svakodnevici.

Majka Ksenije Marinković živi u Srbiji u Novoj Pazovi. Kći joj se divi jer živi, preračunato u hrvatsku valutu, sedam dana za 200 kuna.

Ne žali zbog HNK

- Ne, njoj ne treba slati novac, ona je fenomen. Ona zna kako se biljke uzgajaju, kako se čajevi rade, radi džemove, sokove, ajvare. Sve imam, cijelu zimu, sve od njenih malih novaca. Sama živi, tata je umro prije 11 godina. Viđamo se jednom u par mjeseci, uvijek i za blagdane. Ona je 1945. godište – govori o mami.

Nakon što je treću godinu u zagrebačkom HNK, kad se sjeti ZeKaeMa, fali joj prvenstveno društvo.

- U gradskim kazalištima su bliskiji odnosi, jedan prostor, jedna djelatnost, svi su tamo po cijele dane zajedno. Radila sam tamo 26 godina i ZeKaeM mi je kao kuća. Nisam požalila što sam u HNK, uvijek je dobro ići dalje - kaže.

Premijera “Ciganina” je 30. prosinca, standardan datum premijere za HNK.

- Normalno, tako da se svi napiju, da im nova godina bude bezveze. To je u redu. Jedino ako su u stanju dva dana zaredom slaviti, ali teško. Doček nove volim uz televiziju, kao nekad što je bio običaj - pozvala je publiku na novu predstavu HNK.

*članak je prenesen iz Studija, tjednog priloga Jutarnjeg lista koji je izašao 29. prosinca, dan prije premijere “Ciganina”