‘Mlad sam, ali ne propitkujem značaj NOB-a, nego, eto, baš podsjećam na njega‘

Svi koji vole monumentalne spomenike nastale u spomen-razdoblju NOB-a ne bi trebali propustiti predstavu "Monuments" koju potpisuje mladi umjetnik i DJ Nikola Krgović, u koreografiji i dramaturgiji Saše Božića, koja će se održati uskoro u Zagrebačkom plesnom centru.

Riječ je o predstavi koja spaja suvremeni ples i eksperimentalnu klupsku glazbu kroz umjetničko istraživanje povijesti i kulturne baštine, a osmišljena je za pet plesačica s fokusom na šest regionalnih modernističkih spomenika. Razgovarali smo s Nikolom Krgovićem čiji je pseudonim N/OBE.

Što vas je najviše motiviralo za plesnu predstavu "Monuments"?

- Ideja za scensku verziju albuma nastala je gotovo paralelno kako sam radio na glazbi, što znači da sam predstavu ugrubo skicirao još 2021. godine. Kako sam za projekt istraživao regionalnu spomeničku baštinu tako mi se sve više činilo da cijela kronika koju radim o njezinu nastanku i propasti ne smije biti ograničena samo na glazbeni medij. Iz njezine širine i težine - jednako kroz prepričavanje prošlosti kao i promatranje sadašnjosti - navire puno krucijalnih pitanja o prirodi i budućnosti identiteta nas Balkanaca, pogotovo relevantnih u današnje vrijeme.

Želio sam tu priču ispričati neverbalno u intenzivnoj predstavi koja će moći dotaknuti i neinicirane u plesnu umjetnost te sam joj pristupio manje iz interesa za suvremeni ples, a više iz želje za multimedijalno scensko djelo. Ne sramim se svečanosti i ozbiljnosti koju, vjerujem, ova priča zaslužuje. Saša Božić zaslužan je za iniciranje predstave i mog nadolazećeg albuma.

Koliko danas mladima, a vi pripadate generaciji mladih umjetnika, znači NOB?

- Pretpostavljam da su tu mladi podijeljeni. Ja spadam u grupu koja ne propitkuje njegov značaj, nego, eto, podsjeća na njega.

Točnije, u ovom slučaju je riječ o razdoblju modernizma nakon NOB-a...

- Predstava je na neki način pokušaj afirmacije modernizma i njegovih smjernica ne kao stilske epohe, nego kao pristupa i načina umjetničkog tretmana i razmišljanja. U domeni klupske ili eksperimentalne elektronike ove paradigme funkcioniraju drukčije nego u scenskom jeziku, pa je suradnja cijelog autorskog tima sa mnom kao, donekle, kazališnim autsajderom bila jednako simpatična i zaprepašćujuća.

Koji je vama najbolji spomenik iz tog vremena?

- Nemam favorite, izbor njih šest za album i predstavu - Tjentište, Nikšić, Ilirska Bistrica, Makedonium, Kosmaj i Podgarić - zapravo je došao arbitrarno jer sam album namijenio primarno slušateljima izvan Balkana koji nisu upoznati s našom regionalnom povijesti, pa sam odabrao vizualno najgrandioznije primjere iz svake države bivše Jugoslavije. Izvan njih, izdvojio bih zapravo tisuće manjih i slabije poznatih spomenika koji nisu bili podobni za ovaj projekt, također i u okolici Zagreba. Svaki od njih ima svoj identitet te postoji puno online resursa koji ih prezentiraju na sveobuhvatan način.

Dragan Matic/Cropix

Kako jedan spomenik može proplesati?

- Završavamo predstavu, ali i dalje si postavljamo isto pitanje. Vizualnu apstrakciju spomenika jugomodernizma uvažavamo apstrakcijom pokreta i zvuka te općenitim formatom predstave. Polazišna točka albuma, odnosno prvi sloj mojeg zvučnog istraživanja, bila je upravo svojevrsna translacija njihovih skulpturalnih obilježja u zvuk, što je već samo po sebi bilo jednogodišnje muzičko istraživanje.

NINA ĐURĐEVIĆ

Skrenimo na drugu temu. Kakva je trenutačno klupska scena u Hrvatskoj, kojoj pripadate kao DJ?

- Trenutačno sam prilično izvan dinamike lokalne klupske scene, primarno zbog posla, ali i interesa. Posljednjih godina puno se više određujem pisanjem glazbe za scenu i film nego bilo kojim tipom glazbene izvedbe, ali počeo sam kao DJ i moji su korijeni duboko usađeni u klupsku muziku - nadam se da će se to uvijek osjetiti u mojoj muzici. Isprva me DJ-ingu najviše privukao potencijal spajanja opskurnih, naizgled nespojivih žanrova i stilova te istraživanje hipnoze i psihodelije koje takvo guranje u rubove glazbene selekcije može ostvariti. Kao DJ sam definitivno zahrđao i trebat će mi malo zamaha da se vratim u formu, a nedostaje mi i izbacivanje klupskih traka na SoundCloudu, tako da se svakako planiram vratiti tome nakon što skinem spomenike s grbače (smije se). Kolega Kornet iz našeg kolektiva VOLTA puno je više involviran u lokalnu klupsku scenu, i kao DJ i kao organizator, pa tako trenutačno primarno preko njega pratim scenu.

Sukladno tome, valja izdvojiti službeni afterparty predstave koji organiziramo u klubu Attack u subotu 28. rujna gdje se moj kolektiv sparuje sa sestrinskim beogradskim crewom SUTRA - koji je podosta inspirirao i album i cijeli projekt spomenika - u cjelovečernjoj back-to-back ekstazi u postavu od 12 DJ-a.

Kakvu ste glazbu slušali kao tinejdžer, a kakvu slušate danas?

- S oko 13 godina mi je muzika Davida Bowieja i Radioheada otkrila svijet elektronike i avangardne orkestralne muzike 20. stoljeća. Ta dva naizgled oprečna svijeta obilježila su moje formativne godine i to je raskrižje na kojem i danas stojim - suvremenu klupsku glazbu i high-art kompozicije prošlog stoljeća razdvaja jedino formalna funkcija poziva na pokret kroz zvuk, njih dvoje su za mene dio istog kontinuuma koji traži pustolovine u novim zvučnim horizontima.

Uz to, muzika iz videoigara kao što je Thief, serijala "Hitman" i filmova jako je utjecala na mene i prije puberteta, za razliku od pop-muzike koju još odmalena nisam previše fermao.

Nedostaju vam dva zuba. Kako ste ostali bez njih?

- Visoko sam letio, pa sam nisko pao (smije se).

Recite nam još nešto o sebi, gdje ste odrasli, kad ste počeli skladati?

- Odrastao u Belišću i Valpovu, na sjeverozapadu Slavonije. Muzikom sam se bavio odmalena u glazbenoj školi, bendovima i pimplanju po sintesajzerima i gitarama, ali sam zapravo uvijek htio režirati filmove, pa sad pretjerano nadoknađujem tu ambiciju u mediju muzike kroz, recimo, ovakav projekt. Konkretna želja da radim muziku došla je nešto kasnije, pri kraju srednje škole, i razvila se suštinski iz potrebe za većom manipulacijom traka koje bih vrtio u DJ setovima, pa sam jednostavno počeo raditi svoje.

Što znači N/OBE? Ime li veze s NOB-om?

- Eto, jednom za svagda da razriješimo ovu dilemu: jedno s drugim nema nikakve veze. Moj je pseudonim stilizirani oblik imena Niobe (na hrvatskom Nioba), dakle besramno pokran iz grčke mitologije - Tantalova kći koja je zbog prevelike oholosti izgubila svoju djecu, a kosu sam crtu inicijalno koristio jer je isto ime bilo zauzeto na Resident Advisoru, online platformi koja služi i kao internacionalni repozitorij DJ-a. Mit o Niobi sadrži tematsku dramatičnost kojoj sam sklon kako u svojoj muzici tako i u DJ setovima.