NAJSTARIJI AKTIVNI KOREOGRAF NA SVIJETU Milko Šparemblek (90) za Jutarnji o novom baletu: 'Tempo je težak, ali rad me oduševljava'

- Želim ovakav pokret. Malo više ruke pogurati naprijed, izraziti osjećaj, unijeti sebe u njih - objašnjava strpljivo plesačima Ljubljanskog baleta na još jednoj probi Milko Šparemblek, najstariji aktivni koreograf na svijetu. S njima on već dva mjeseca radi na novom baletu.

Odnosno, starom - Beethovenovoj Šestoj simfoniji (Pastoralnoj), koju je na scenu prvi put postavio prije 32 godine.

Kako ove godine ta trupa slavi stotinu godina od osnutka, odlučili su ponovno na scenu postaviti neke od baleta koji su tijekom prošlosti obilježili njihovo djelovanje. Šparemblekov balet jedan je od njih.

- Mislio sam da će ponešto trebati mijenjati, jer su došla nova vremena i novi plesači, no na kraju sam radio praktično novu verziju. Mali je to ansambl, ali vrlo dobar. Nije bilo lako raditi ovaj posao, da se razumijemo, jer je ritam takav da se radi i ujutro i navečer. Zajedno s plesačima i asistentima, od kojih je najvažnija moja supruga Spomenka, privodimo posao kraju - kaže Šparemblek i dodaje kako se samo na nekoliko dana ožujka vratio u Zagreb, jer je trupa otišla na gostovanje, a potom opet u Ljubljanu, gdje je i ovih dana. Kaže kako mu je uvijek drago vratiti se u Ljubljanski balet, s kojim je tijekom karijere postavio brojne baletne predstave, a u tom je gradu snimao dosta baletnih filmova.

Šparembleka, koji je još uvijek aktivan, na našoj sceni već neko vrijeme nema. Posljednje čime se ovaj 90-godišnji koreograf bavio je “Johannes Faust Passion”. Taj je balet u zagrebačkom kazalištu igrao svega dvije sezone. Nakon toga je bez objašnjenja skinut s programa i više ga se ne može vidjeti. Prije toga Šparemblek je radio “Čudesnog Mandarina” na Splitskom ljetu, a ta se predstava mogla pogledati i nakon završetka Ljeta u splitskom HNK.

- Nisam besposlen, to nikako. Radio sam s glumcima oko nekih predstava u posljednje vrijeme. Nemam nikakvu suradnju ni s jednim HNK pa ni konzultativnu. Iskreno, mnogo me više zovu iz inozemstva, da pogledam neku predstavu, pomognem u nekom projektu, dam svoje mišljenje... - kaže Šparemblek bez gorčine u glasu.

No, zapravo, oni koji znaju što je sve učinio za, kako naš, tako i svjetski balet, itekako se pitaju zbog čega nema više njegovih predstava na scenama naših kazališta. Šparemblek je živuća legenda, čovjek bogatog znanja, koji je većinu godina svoje duge umjetničke karijere proveo u najvećim gradovima svijeta. Njegovi pedagozi bili su naš najslavniji baletni par Ana Roje i Oskar Harmoš, u Parizu se usavršavao kod Olge Preobraženske, A. Iliča i Sergeja Perretija, a u New Yorku kod Marthe Graham i Joséa Limona. Tijekom karijere radio je kao baletni majstor u Ballet du XXe Siècle Mauricea Béjarta u Bruxellesu, bio je ravnatelj Baleta Opere Metropolitan u New Yorku, Gulbenkian Baleta u Lisabonu, Baleta u Lyonu, Baleta HNK u Zagrebu...

Koreografijom se počeo baviti 1955. godine pa je dosad postavio više od stotinu i pedeset baleta, opera i drama te snimio niz televizijskih emisija i filmova. Priznanja i međunarodni ugled stekao je kao suradnik najuglednijih baletnih i opernih kuća, među ostalima u Parizu, Bruxellesu, Veroni, Lisabonu, Londonu, Ateni, New Yorku, Rio de Janeiru i drugdje, a za svoj rad dobitnik je niza nagrada i u Hrvatskoj i u inozemstvu. On pripada generaciji svjetski poznatih umjetnika koji su svojim radom mijenjali mišljenja o plesu suvremenoga doba, a očigledno je da još uvijek može puno toga dati. No, maestro na tu moju rečenicu samo sliježe ramenima. Kaže, posla uvijek ima, a svaki teatar sam odlučuje koga će angažirati.

- To je njihovo pravo - smatra Šparemblek.

Zbivanja na domaćoj sceni, baš kao i na svjetskima, pomno prati, i zapravo se ne bavi mislima o tome kako bi ga se trebalo tretirati u našoj kulturi.

- Idem redovito na balete, ali i druge predstave u kazališta diljem zemlje. Uvijek sam tvrdio da koreograf mora imati dovoljno široko znanje, a osim toga, umjetnost me i dalje jednako oduševljava i privlači. Naš balet? Mislim da je izvrstan. Dokaz tome je popularnost u publici, koju svake godine stječe sve više. Znate, kad sam prije 33 godine na scenu postavljao “Pjesme ljubavi i smrti”, u ansamblu su plesali uglavnom domaći plesači. Sada su se stvari promijenile - to su uglavnom stranci.

Kod nas školovanje zanima mali broj ljudi, a i oni uglavnom odlaze u inozemstvo. Nije to trend samo u Zagrebu, nego i u drugim gradovima, no žao mi je vidjeti to, jer mislim da imamo dosta vrlo talentirane djece koja se mogu razviti u kvalitetne plesače - kaže Šparemblek, koji dodaje kako sustav još uvijek nije riješio situaciju s beneficiranim radnim stažom, koji gotovo posve onemogućava mladima da se zapošljavaju u kazalištu nakon završene baletne škole.

On je svjedok povijesti baleta - ne samo domaće, nego i svjetske. Kakva je zapravo pozicija našeg baleta, pitamo ga.

- Odlična, jer je postao vrlo popularan i među mladima, što mi je jako drago. To je trend posvuda u svijetu, a pogotovo kod nas. Jako mi je drago da je biti u kazalištu, na baletu, postalo “in” - smatra Šparemblek.