NATAŠA RAJKOVIĆ: Konstantno nam se nameće da bismo namjenska sredstva za program trebali trošiti na druge stavke

“Mišljenja sam da Studentski centar ne bi trebao raditi nove kazališne predstave, koje su čisti gubitak, dok ne iziđe iz postupka sanacije”, završna je rečenica internog dopisa službenika Studentskog centra u Zagrebu Ivana Čarapine u povodu nove premijere u Teatru &td, plesne predstave “Tri sestre” redateljsko-dramaturškog dvojca Natalije Manojlović i Ivane Đule, temeljen na istoimenoj drami Antona Pavloviča Čehova.

O tom skandaloznom dokumentu, kojim zapravo jedan činovnik poziva na gašenje Teatra &td, razgovaramo s Natašom Rajković, dugogodišnjom voditeljicom sekcije Kultura promjene u Studentskom centru, koja dakle upravlja i Teatrom &td.

Hoćete li doista ostati bez predstava?

- Zasad ne. Međutim, mjesecima smo izloženi pritisku, neprestano nas se dovodi u situaciju da ne znamo hoće li se naše predstave igrati ili ne, izložbe postavljati ili ne, festivali održati ili ne. Kao da ovisimo isključivo o nestručnim mišljenjima i kao da ne postoje namjenska sredstva za program iz raznih izvora izvan SC-a. Na kraju je sve potpisano, no i dalje je napeto. Konstantno nam se nameće da bismo trebali namjenska sredstva za program trošiti na druge stavke. Uza sve to, pokušava se utjecati i na sadržaj.

Kako je to moguće, budući da novac za program ne daje Studentski centar?

- Točno. Novac daju Ministarstvo kulture, zagrebački Gradski Ured za kulturu, obrazovanje i sport, europski fondovi, međunarodni instituti, sponzori i svi ostali partneri. O jednom našem programu odluku je čak morao donijeti EU parlament. Koliki je novac posrijedi, evo primjera: za festival suvremene glazbe Izlog suvremenog zvuka dobili smo deset tisuća eura od međunarodne fondacije Ernst von Siemens. Naš program ovisi o tom sredstvima. I bez njega ga ne bi bilo. A nama se sugerira da bi se taj novac trebao trošiti, primjerice, i za naše plaće, dakle nenamjenski. Nenamjensko trošenje sredstava znamo što znači i ja takvo što nikad ne bih predložila. Ako namjenski ne potrošite sredstva, novac morate vratiti.

Studentski centar je u sanaciji još od 2013., zašto je tek sad kultura postala problem?

- Ova sanacijska uprava, na čelu s Mirkom Bošnjakom, izabrala je kulturu kao najveći problem, a tvrtka ima tisuću zaposlenika, tri djelatnosti i jako mnogo službi. Inače, program te sanacije nije predočen. Činjenica je da će se nakon nje, kako god bila obavljena, Studentski centar vratiti pod Sveučilište. Zašto bi Sveučilište ostalo bez djelatnosti kulture. To je njegova komparativna prednost, u Hrvatskoj a i šire. U EU projektima smo dobrodošli upravo zato što smo sveučilišna institucija. Uza sve to, takvo financiranje lakše i bolje teče kad je uključeno više partnera.

Koliko je ozbiljna prijetnja da ćete ipak ostati bez programa?

- Nikad nisam vjerovala da se to može dogoditi. Kako ukinuti nešto što desetljećima stoji u temelju naše kulture? Nepromišljeno ukidanje ne rješava problem jer, ako ništa, ostaju svi ti prostori u kojima se djelatnost odvija i ljudi na plaći. Što ćemo s Teatrom &td? Teatar &td nije i ne može biti odgovoran za financijsko stanje Studentskog centra. Međutim, u krizama kultura uvijek prvo strada, bez obzira na to što se financira iz vanjskih izvora. Riječ je naprosto o širem fenomenu u kojem iznimno važna djelatnost nema odgovarajuću poziciju u društvu, pa onda ni potrebnu podršku. Ozbiljna društva i politike kulturu shvaćaju ozbiljno jer je upravo kultura generator vrijednosti.