OLIVER FRLJIĆ S DVIJE PREDSTAVE ODUŠEVIO BEOGRADSKU PUBLIKU Tražila se stolica više, a mnogi su ostali i stajati

BEOGRAD - Zagrebačko Satiričko kazalište Kerempuh gostovalo je u ponedjeljak u Beogradu, gdje je u sklopu međunarodnog kazališnog festivala 52. Bitefa u Ateljeu 212 uz oduševljene reakcije nastupilo s predstavom "Šest likova traži autora" u režiji i adaptaciji Olivera Frljića, čija je predstava "Gorki – Alternativa za Njemačku" u produkciji njemačkog teatra Maksim Gorki dan ranije također popraćena ovacijama beogradske publike.

Dok komad "Šest likova traži autora" za polazišnu točku uzima djelo Luigija Pirandella iz 1921., a "Gorki – Alternativa za Njemačku" kvazi-dokumentaristički preispituje poziciju berlinskog lijevo orijentiranoga kazališta Maksim Gorki koje prednost daje migrantskim glumcima, u obje se predstave Frljić bavi istim temama – on napada intenziviranje političke desnice u te dvije zemlje, Hrvatskoj i Njemačkoj, posredno kroz to propitujući društvenu ulogu teatra i njegov potencijal za politički otpor.

U "Šest likova" to čini služeći se Pirandellovom dramom o kazalištu, pretvarajući klasik svjetske dramske literature u uprizorenje orgijastičke desničarske svadbe na kojoj se konzumiraju droge i svira turbofolk, uz "Za dom spremni!" i katoličku i nacionalnu ikonografiju, otvoreno kao njene glavne protagoniste prozivajući stvarne pripadnike hrvatske desnice.

"Gorki-Alternativa za Njemačku" već u svojem naslovu sadrži provokaciju, spajajući ime teatra Maksim Gorki, koji je sinonim za multikulturalnost njemačkoga društva, i naziv ekstremno desničarske njemačke stranke, čiji se populistički diskurs u predstavi rastače do apsurda.

Obje se predstave bave i identitetom – potraga likova u "Šest likova" za redateljem koji će im dati identitet nadovezuje se na Frljićevu percepciju hrvatskog društva kao društva koje već 26 godina opsesivno traži svoj identitet, dok se kroz propitivanje migrantske i postmigrantske perspektive u "Gorkome" ispituje politička korektnost pozitivne diskriminacije glumaca u korist stranih imigranata u kontekstu njihove vlastite asimiliranosti: Kakva je korist od te vrste otvorenog umjetničkog pristupa ako u taj teatar ne zalazi "njemačka" publika? Da li su glumci tu primljeni zato što su doista talentirani, ili samo zato što su na neki način različiti i iščašeni iz mainstreama?

Ansambl zagrebačkog Kerempuha oduševio je beogradsku publiku, koja je glumce Vilima Matulu, Lindu Begonju, Damira Poljička, Roka Sikavicu, Mirelu Videk Hranjec, Jerka Maričića, Borka Perića, Tihanu Lazović, Kim Končar, Karla Mlinara, Ozrena Opačića, Filipa Sertića i Matiju Šakoronju ispratila uz ovacije.

Hrvatski redatelj Oliver Frljić posebni je gost 52. Bitefa, u sklopu čijega je programa u subotu 15. rujna sudjelovao i u specijalnom izdanju Filozofskog teatra u Narodnom pozorištu u Beogradu, gdje je s hrvatskim filozofom Srećkom Horvatom razgovarao o aktualnim pitanjima današnjice, problemu fašizacije društva, nacionalizma, neoliberalnog kapitalizma, propitujući u tom kontekstu poziciju i ulogu teatra.

Horvat je ujedno i otvorio ovogodišnji program toga festivala, poručivši u petak 14. rujna na svečanom otvaranju 52. Bitefa u Jugoslavenskom dramskom pozorištu kako je misija kazališta vratiti politiku u teatar u obliku angažiranog teatra koji neće samo tumačiti svijet, nego će ga pokušati mijenjati.

52. Bitef održava se pod motom "Svijet bez ljudi", a donosi do 22. rujna u svojem glavnom programu deset predstava iz Slovenije, Francuske, Srbije, Hrvatske, Njemačke, Estonije, Izraela, Švicarske i Belgije.

Za Frljićevim je predstavama vladala posebna potražnja, na obje produkcije tražila se stolica više, a mnogi su ostali i stajati. Nakon svake predstave upriličeni su susreti s redateljem i glumačkim ansamblima, koji su također izazvali veliko zanimanje beogradske kazališne publike, s kojom su Frljić i glumci živo raspravljali o temama kojima se bave u svojim predstavama.