Prvoga dana prosinca i prve nedjelje došašća u Münchenu je izvedena opera ‘Judita‘ hrvatskoga skladatelja, akademika Frane Paraća. Niz je to sustavnog uspješnog predstavljanja remek-djela hrvatske klasične glazbe u bavarskoj metropoli koju posljednjeg desetljeća poduzima dirigent Ivan Repušić otkako je postao šef-dirigent Minhenskog radijskog orkestra. Najbrojniju doseljeničku zajednicu u tom gradu čine upravo Hrvati koji su s velikim oduševljenjem i ovacijama popratili izvedbu djela živućeg hrvatskog autora pisanu na starohrvatski čakavski jezik oca hrvatske književnosti, Marka Marulića. Bila je to prigoda da se Marulića i Paraća predstavi i njemačkoj javnosti, što sinoćnjim posjetiteljima Prinzregententheatera, što slušateljima izravnog prijenosa na nacionalnom kanalu BR Klassik.
To nije sve: snimka će ostati zabilježena na albumu u nakladi BR Klassika, kao što je prethodno to bio slučaj s operom ‘Ero s onoga svijeta‘ Jakova Gotovca i ‘Hrvatskim glagoljaškim rekvijemom‘ Igora Kuljerića. Paraćeva i Marulićeva ‘Judita‘ ne zaslužuju ništa manje, jer riječ je o dirljivu spjevu i moćnoj glazbi koja prelazi sve jezične, kulturne i nacionalne granice, a minhenska publika ju je mogla pratiti u titlovima, u prijevodu na njemački, uživjevši se u svaki od dramatičnih sedam prizora i dva čina djela, premda je bila riječ o koncertnoj izvedbi. Oratorijski kontekst opere temeljene na starozavjetnoj priči o betulijskoj udovici koja zavodi vojskovođu osvajača i odrubljuje mu glavu kako bi spasila svoj narod stopio se s prirodom djela i obrednim ozračjem kazališnog interijera. Maestro Repušić s pravom se odlučio angažirati južnoslavenske pjevače kojima nije problem pjevati na Marulićevu jeziku čija sintaksa i izgovor bitno određuju zvukovno oblikovanje fraza. Njemačka je praizvedba opere najavljena kao obilježavanje 500. godišnjice smrti Marka Marulića koja se ispunila 5. siječnja ove godine. Bila je to još jedna suradnja Minhenskog radijskog orkestra sa Zborom Hrvatske radiotelevizije.
U podjeli je maestro Repušić imao u cilju većinski angažirati hrvatsku opernu reprezentaciju, ali dati prigodu i njemačkoj mezzosopranističkoj zvijezdi Anniki Schlicht da ostvari naslovnu ulogu, ali ona je u posljednji trenutak zbog bolesti otkazala svoj nastup. Tako je rješenje bilo uzeti novu akviziciju Zagrebačke opere, mezzosopranisticu Sofiju Petrović, prvu Srpkinju zaposlenu nakon Domovinskog rata u našem središnjem nacionalnom kazalištu, koja se u nedavnom zagrebačkom uprizorenju pokazala kao izvrsna ‘Judita‘. Njezin glas je izražajan, voluminozan, lijepo zaobljen, pastozan, ugodnih visina te ujednačen u svim registrima, a interpretacija inteligentna i dramaturški dotjerana. Uz nju smo u manjim ulogama čuli najbolje snage Hrvata s njemačkih opernih pozornica ili pak prvake Zagrebačke opere, čime je osigurana puna snaga povijesne interpretacije i najdotjeranije dosadašnje čitanje Paraćeve partiture. Iz berlinske Državne opere Unter den Linden u ulozi Rute s nama je bila sopranistica Evelin Novak, iz Frankfurtske opere ulogu Juditine sluškinje Abre stigla je pjevati mezzosopranistica Diana Haller, a iz stalnog sastava minhenskog Staatstheatera am Gärnerplatz pridružila su nam se dvojica pjevača prekrasnih glasova: tenor Matteo Ivan Rašić kao nekadašnji Olofernov vezir Akior i bariotn Matija Meić kao Olofernov novi vezir Vagav.
Iz Zagrebačke opere predstavili su se nacionalni prvak Ivica Čikeš, inače bas, sada u višoj baritonskoj ulozi, kao zastrašujući Oloferne, te prvak Stjepan Franetović, lirski tenor srčanog zapjeva u ulozi Ozije. Uz Sofiju Petrović duboke je boje branio još jedan Beograđanin, basbariton Sava Vemić, koji je kao vrhovni svećenik Eliakim otkrio raskošno sonorni glas, zasluživši posebno gromoglasno tapkanje nogama u gledalištu, kako, po običaju, minhenska publika pozdravlja svoje miljenike na kraju izvedbe. Zbor je perfektno pripremio zborovođa Zagrebačke opere, Luka Vukšić, a među zborskim solima kao dvojica svećenika oglasila su se dvojica tenora sasvim na razini blistave pjevačke podjele: Mislav Lucić i Damir Klačar.
Ovacije su trajale petnaestak minuta, a, nažalost, nije ih uspio iz prve ruke doživjeti sam autor, akademik Frano Parać, koji je zbog ozljede noge nekoliko dana prije odustao od dolaska u München. No njegov su uspjeh u njegovo ime stigli popratiti članovi njegove obitelji, te mnogi voditelji hrvatskih kulturnih institucija, poglavito Ministarstva kulture i medija RH koje je sufinanciralo angažman Zbora i dijela pjevača na ovom projektu, kao i dolazak dvoje znanstvenika koji su u uvodnoj radijskoj emisiji govorili o Splitu, Maruliću, Paraću i njegovoj ‘Juditi‘: povjesničara umjetnosti Joška Belamarića i muzikologinje Hane Breko Kustura (oboje su sudjelovali i u uvodnom razgovoru za publiku u predivnoj Vrtnoj dvorani s cvjetnim freskama na stropu (Gartensaal). Veliki uspjeh Hrvata u Njemačkoj došli su popratiti i poduprijeti veleposlanik RH u Berlinu, Gordan Bakota, te generalni konzul RH u Münchenu, Vladimir Duvnjak, sa suradnicima. Vjerujemo da je ova čista izvedba, s preciznim orkestralnim i zborskim upadima, te raznovrsnim rasterima teksture izražaja i boja, dobra podloga za budući plasman ovog moćnog djela na svjetskim opernim i koncertnim pozornicama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....